Nakon godine dana uzimanja terapije bolesnica je zbog trudnoće prekinula terapiju olanzapinom. Iako autorica ima vrlo dobra iskustva s primjenom olanzapina u trudnoći, u ovom slučaju je ipak bilo odlučeno prekinuti terapiju, što se poklopilo sa stručnim smjernicama o potrebi uzimanja terapije minimalno godinu dana nakon prve psihotične epizode. Nakon uredne trudnoće i poroda, a godinu dana od prekida terapije, kod bolesnice se ponovno pojavljuju psihotični simptomi s konfuzijom misli, nerealnim strahovima uz uznemirenost i insomniju. Ponovno se u terapiju uvodi olanzapin te se postiže oporavak i dobra suradljivost.

Klinički problem

U svakodnevnom radu s mladim bolesnicima često vidimo kliničke situacije u kojima se nakon prve psihotične epizode prerano ukine antipsihotična terapija nakon čega nastupi nova psihotična epizoda. Novi su antipsihotici omogućili učinkovitiju redukciju pozitivnih i posebno negativnih simptoma bolesti, bolju podnošljivost terapije uz manje nuspojava te bolju suradljivost bolesnika i njihovo sveukupno bolje funkcioniranje.

Shizofreniju poznajemo kao tešku duševnu bolest koja upravo zbog svog kroničnog tijeka postepeno dovodi do potpunog propadanja i posvemašnjeg osiromašenja ličnosti bolesnika.

Dostupnošću novih antipsihotika u koje spada i "moćna molekula" olanzapina, svjedoci smo velikog, usudila bih se reći i povijesnog napretka na području liječenja shizofrenije. Novi su antipsihotici omogućili učinkovitiju redukciju pozitivnih i posebno negativnih simptoma bolesti, bolju podnošljivost terapije uz manje nuspojava te bolju suradljivost bolesnika i njihovo sveukupno bolje funkcioniranje.

Suvremene spoznaje o liječenju shizofrenije novim antipsihoticima omogućile su velikom broju shizofrenih bolesnika da gotovo normalno žive i funkcioniraju uz bolest koja se drži pod kontrolom.

Pri tome je važno u što ranijoj fazi bolesti započeti s primjenom antipsihotika, jer je tada vjerojatnost terapijskog odgovora i usporavanja shizofrenog procesa veća. Rano započeto liječenje jedan je od osnovnih čimbenika povoljnije prognoze bolesti. Danas se preporuča započeti s "preventivnom primjenom antipsihotika" još u premorbidnoj ili prodromalnoj fazi bolesti, kada kriteriji za dijagnozu shizofrenije još nisu ispunjeni.

U svakodnevnom radu s mladim bolesnicima često vidimo kliničke situacije u kojima se nakon prve psihotične epizode prerano ukine antipsihotična terapija nakon čega nastupi nova psihotična epizoda.

Stoga se nameće pitanje da li bi dugotrajno višegodišnje, kontinuirano uzimanje antipsihotika nakon prve epizode preveniralo razvoj novih psihotičnih epizoda koje su nepovoljne i za tijek i za prognozu bolesti?

Zaključak

Potrebno je redefinirati, odnosno postaviti nove smjernice koje bi upućivale na dugotrajniju i višegodišnju primjenu antipsihotika nakon prve epizode, bez prekidanja terapije nakon samo godine dana.

Kod prikazane bolesnice su na odluku od prekidu antipsihotične terapije, osim stručnih preporuka utjecale i životne okolnosti. Da se nije radilo o trudnoći, terapija održavanja olanzapinom vjerojatno bi bila nastavljena i nakon godinu dana liječenja.

Prema raznim izvorima 15-22% bolesnika s prvom psihotičnom epizodom neće razviti ponovljenu epizodu u narednom dvogodišnjem razdoblju. No nažalost, nije moguće predvidjeti koji su to bolesnici. Poznato je da nakon prve psihotične epizode, kada se prekine psihofarmakoterapija, 40-60% bolesnika doživljava novu epizodu unutar godine dana, a čak 70-80% unutar dvije godine, ovisno o biološkoj vulnerabilnosti i okolišnim stresovima.

Prema većini istraživača, prvih pet godina ključno je razdoblje u kojemu se definiraju tijek i ishod bolesti. Stoga je za zaključiti da je potrebno redefinirati, odnosno postaviti nove smjernice koje bi upućivale na dugotrajniju i višegodišnju primjenu antipsihotika nakon prve epizode, bez prekidanja terapije nakon samo godine dana.

U zadnje vrijeme se sve više govori i o prevenciji shizofrenije, ali isto tako bi možda uskoro mogli govoriti i o njezinoj profilaksi, odnosno zaustavljanju shizofrenog procesa upravo kontinuiranom dugotrajnom primjenom novih antipsihotika kao što je olanzapin.

Ivana Bakija, dr. med. spec. psihijatrije

Psihijatrijska bolnica "Sveti Ivan" Jankomir, Zagreb

Literatura

1. Kaplan HI, Sadock BJ ur. Synopssis of Psychiatry: Behavioural Sciences/Clinical Psychiatry, 8th ed. Baltimore, MD: Williams & Wilkins;1998.

2. Kuzman M, ur. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema: MKB-10 - deseta revizija, svezak 1. Zagreb: Medicinska naklada; 2012.

3. Američka psihijatrijska udruga. Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, DSM IV. Jastrebarsko: Naklada Slap; 1996.

4. American Psychiatric Association. Practice guideline for the treatment of patients with schizophrenia. 2nd ed. Arlington (VA): American Psychiatric Association; 2004;114.

5. Jakovljević M. Suvremena farmakoterapija shizofrenije. Zagreb: Medicinska naklada - ProMente; 2001.

6. Hotujac Lj. Suvremene koncepcije shizofrenije, Medicus 1998;7:45–58.

7. Zarate CA Jr, Daniel DG, Kinon BJ i sur. Algorithms for the tratment od schizophrenia. Psychopharmacol Bull 1995;31:461-7.

8. Stahl SM. Essential Psychopharmacology. Cambridge University Press 2000.

9. Štrkalj Ivezić S, Folnegović-Šmalc V, Mimica N i sur. Dijagnostičke i terapijske smjernice (algoritam) za liječenje shizofrenije. Preporuke Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju Hrvatskog liječničkog zbora.Liječnički Vjesnik, 2001;123:287-338.