Liječenje je započelo klasičnim antipsihotikom haloperidolom, a nastavljeno olanzapinom (Olandix) uz male doze kvetiapina (Loquen), a svima je uveden i SSRI antidepresiv citalopram (Serpentil) te anksiolitik oksazepam (Praxiten) i hipnotik zolpidem (Zonadin) po potrebi. Time je uspostavljena remisija i gotovo potpuna funkcionalnost u svakodnevici, radnom i akademskom okruženju. 

Sumanutosti - deluzije

Sadržajno su posebno zanimljive tzv. „bizarne sumanutosti“ kojima su najčešće teme religijske, seksualne, tjelesne senzacije, sumanutosti o neprirodnim pojavama i njihovu utjecaju na osobu, o promjeni identiteta i svakako – proganjajuće.

Sumanutosti (deluzije) su u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti važan simptom pri postavljanju dijagnoze psihoze, kako shizofrene tako i paranoidne. Sadržajno su posebno zanimljive tzv. „bizarne sumanutosti“ kojima su najčešće teme religijske, seksualne, tjelesne senzacije, sumanutosti o neprirodnim pojavama i njihovu utjecaju na osobu, o promjeni identiteta i svakako –  proganjajuće. Uglavnom se pojavljuju u nekom kontekstu, npr. kulturalno su uvjetovane, različite u ruralnim i urbanim sredinama ili su u svezi s aktualnom društvenom situacijom. Jasna je i veza s povećanim intenzitetom stresa i anksioznosti, vezanih uz aktualni trenutak. Posebno je to vidljivo u gusto naseljenim područjima, intenzivnog prometa, pritiska različitih vremenskih ograničenja poput voznog reda, radnog vremena i zahtijeva radnoga mjesta, kada se umjesto ostvarivanja privatnosti lako stvori gotovo autistični svijet. Klinička slika psihoze stoga je često komplicirana depresivnim raspoloženjem, visokom anksioznošću i promjenama dnevno noćnih ritmova, uslijed čega treba prilagoditi i terapijski pristup. 

Slučaj 1. Pacijentica u dobi od 73 godine, umirovljena je radnica, udovica, bez djece. Živi sama u obiteljskoj kući u gradu. Orijentirana je u svim smjerovima, pokretna, tjelesno zdrava, osim manjih problema s krvnim tlakom i kroničnom boli kralježnice i koljena. Prvi puta dolazi na psihijatrijsko liječenje, nakon gotovo dva mjeseca od kako je u progresivnom pogoršanju psihičkog stanja. Žali se na smetnje u vidu produktivne forme paranoidne psihoze, s jasnim proganjajućim interpretacijama okolnih događanja i pojavom slušnih halucinacija. Uslijed toga je visoko anksiozna, napeta, depresivna, ne spava danima u strahu od progona „s tog fejsbuka...cijelu noć sjedim u kuhinji i ne spavam u svom krevetu…“ Prate je, sve su snimili, možda su joj stavili nešto i u hranu, pjevaju, promatraju je, prisluškuju, a osjeća i kao da neki plin ulazi u kuću, nešto škljocne kada se uključi „taj fejsbuk“. Pjevaju nešto da cijela kuća grmi, govore joj: „…gle, slabije vidi, noge joj se tresu, srce joj slabije radi...bacit će bombu...umrijet će u mukama...kljakava je...ne smije jesti..stare nitko ne štiti...“  Nešto joj prolazi kroz nogu, neka „struja“. „Govore mi preko kolektora.“ Tražila je policiju da joj „skinu kuću s interneta“, mada kod kuće nema ni priključak na Mrežu, nema TV prijemnik, radio je namjerno polupala... Nakon ponovljenih poziva policiji, preporučeno joj je da se javi psihijatru, što je i učinila. Ne zna što je „fejsbuk“, ali je čula kod susjede nešto o tome...

Slučaj 2. Pacijent u dobi od 21 godinu, računalni tehničar, student druge godine računarstva. Neoženjen, bez djece. Stanuje u studentskom domu. Prvi put dolazi na psihijatrijsko liječenje. Bez tjelesnih smetnji. Rođen je i odrastao u cjelovitoj obitelji, kao mlađi od dvoje djece,normalno se razvijao. Sada se žali na neugodan osjećaj da ga netko prati i to traje unazad nekoliko mjeseci. Uslijed pokušaja da shvati tko ga to progoni i zašto, iscrpljen je i umoran, dekoncentriran, ne može pamtiti, ni učiti. Došao je do zaključka da mu je netko provalio Facebook račun te je zbog toga prestrašen, povučen, smanjenih interesa, slabe volje, slabo spava, iscrpljen i depresivan. Ne može prestati logirati se na Facebook, jer ne može odoljeti osjećaju kontrole koju ima kada posjećuje te stranice. Pokušao je često mijenjati lozinke i korigirati zaštitu na Facebook acountu, no i dalje smatra da ga netko progoni i da na taj način „sve znaju o njemu“, što je dovelo do iscrpljenosti i opće tjelesne slabosti te autističnog povlačenja.

 Slučaj 3. Pacijent u dobi od 20 godina, nezaposlen je elektroinstalater, u fazi prekvalifikacije za tehničara cestovnog prometa. Živi s roditeljima i starijom sestrom. Prvi se put javlja psihijatru, jer je u depresivnom stanju nakon nedavnog prekida emocionalne veze, uz istovremeni razvod roditelja. Na dolazak psihijatru potakla ga je pojava suicidalnih misli. Opisuje kako doživljava djelovanje „teorija zavjere“ u svezi s njegovim internetskim računima na Facebook društvenoj mreži. Opsjednut je brojevima 4, 5, 8, datumima, kritičan prema svojim prisilnim mislima i radnjama, simetriji, stalnim provjerama, bijesom koji s naporom kontrolira i u depresivnom raspoloženju. Rastresen je, često se budi. Apatičan i depresivan. Orijentiran je u svim smjerovima. Tjelesno je bez smetnji. 

Liječenje

Kod svih prikazanih pacijenata, liječenje je započelo klasičnim antipsihotikom haloperidolom, a zbog brzog razvoja nuspojava ekstrapiramidnog tipa, nastavljeno je olanzapinom (Olandix) uz male doze kvetiapina (Loquen), a svima uveden i SSRI antidepresiv citalopram (Serpentil), te anksiolitik oksazepam (Praxiten) i hipnotik zolpidem (Zonadin) po potrebi. 

Zaključak

Prikazani pacijenti oboljeli su od paranoidne psihoze, u okviru koje se kao simptom specifičan po sadržaju, javila sumanutost progona vezana uz popularnu društvenu internetsku mrežu. Bolničko liječenje je započelo klasičnim, a završeno antipsihoticima nove generacije, uz dodatak antidepresiva i anksiolitika. Time je uspostavljena remisija i gotovo potpuna funkcionalnost u svakodnevici, radnom i akademskom okruženju.