Obzirom da su kognitivni i depresivni simptomi obično pridruženi negativnim, opisat ćemo najvažnije pozitivne i negativne simptome bolesti.

Pozitivni

• Halucinacije
• Sumanute ideje
• Neorganizirani govor
• Neorganizirano ponašanje

 

Negativni

• Zaravnjen afekt
• Nedostatak motivacije (avolicija)
• Povlačenje iz društvenog života (socijalno povlačenje)
• Siromaštvo rječnika/govora (alogija)
• Poteškoće u koncentraciji
• Poteškoće u pokazivanju ili doživljavaju osjećaja (anhedonija)

 

Kognitivni simptomi

• Poremećaji pažnje
• Poremećaji pamćenja
• Poremećaj izvršnih funkcija (apstraktno mišljenje)

 

Depresivni simptomi

• Neraspoloženje
• Suicidalnost
• Osjećaj bezizlaznosti

Pozitivni simptomi

Pozitivni simptomi bolesti javljaju se u akutnoj fazi bolesti i najprepoznatljiviji su simptomi shizofrenije. To su mentalni doživljaji koje većina ljudi nema.

Halucinacije

Najčešće halucinacije u shizofreniji su slušne halucinacije. One mogu biti elementarne slušne halucinacije (akoazmi ili fonemi) ili pravi artikulirani glasovi. U bolesnikovoj glavi glasovi razgovaraju ili komentiraju bolesnika.

Halucinacije su smetnje opažanja, kod kojih osoba opaža stvari kojih u stvarnosti nema. Najčešće halucinacije u shizofreniji su slušne halucinacije. One mogu biti elementarne slušne halucinacije (akoazmi ili fonemi) ili pravi artikulirani glasovi. U bolesnikovoj glavi glasovi razgovaraju ili komentiraju bolesnika. Iz ovog okvira potiču tzv. "imperativne halucinacije" - koje bolesniku naređuju da nešto učini. Javljaju se nadalje i "ozvučenje osobnih misli", kad bolesnik čuje u sebi izgovorenu osobnu misao. Rašireno je mišljenje da su slušne halucinacije siguran i dovoljan dokaz psihotičnosti. To je vjerojatno razlog zašto bolesnici skrivaju svoja halucinatorna doživljavanja i nerado o njima govore. Druge često prisutne su tjelesne ili cenestetičke halucinacije. One proizilaze iz djelovanja vanjskih sila na njega. Zbog toga shizofreni bolesnik često osjeća tjelesna oštećenja (cenestezije). Bolesnik ima osjećaj neugodnih senzacija ili nedostatka, odnosno promjene nekog organa. Rjeđe su prisutne druge vrste halucinacija npr. vidne, koje su najčešće elementarne (fotomi) i ekstrakampine halucinacije (osoba vidi stvari izvan realnog vidnog polja - u shizofrenih to su najčešće autoskopske halucinacije: kad vidi sebe ili svoje organe). Njušne, okusne i opipne halucinacije rjeđe susrećemo u shizofreniji. Iz sfere poremećaja opažanja kod shizofrenih bolesnika rijetko se javljaju i iluzije, iskrivljeni doživljaj neke stvari ili pojave. Bolesnik npr. zvuk vlaka čuje kao glasanje nevidljive sile i sl.

Sumanute ideje

Sumanute ideje pripadaju u sadržajne poremećaje mišljenja. Sumanute ideje ili misli su zablude stvorene na bolesnoj osnovi i nedostupne su verbalnoj korekciji. Uvijek se odnose na vlastitu osobu i povezane su s njom. Dijelimo ih na sintimne koje imaju izvor u poremećenom općem raspoloženju i katatimne koje su povezane s primarnim poremećajem mišljenja. U sintimne spadaju npr. ekspanzivne ideje (ideje veličine, precijenjen misli, mesijanske ideje) i depresivne ideje (ideje opće propasti i siromaštva, nihilističke ideje, hipohondrijske ideje i sl.). U katatimne ideje spadaju: ideje odnosa, ideje interpretacije, ideje proganjanja, ideje bolesne ljubomore, eritomanske i religiozne sumanute ideje.

Neorganizirani govor i ponašanje

Treća klasa pozitivnih simptoma uključuje obilježja govora, ponašanja i mišljenja. Neorganizirani govor najviše se očituje u disociranom mišljenju gdje su asocijacije međusobne nepovezane i nemaju determinirajuću tendenciju. Zato je govor shizofenog bolesnika nepovezan i besmislen, a katkad se zbog disociranosti riječi besmisleno slažu u tzv. salatu od riječi. Nadalje ponekad dolazi do posebnog formalnog poremećaja mišljenja koji se ogleda u raspadu pojmova, te govor bolesnika još teže razumljiv i nejasan.

Neorganizirano ponašanje je dio poremećaja nagona i psihomotorike. Iz osiromašenja vitalnih nagona proizilazi ponašanje bez sponatnosti, živosti i neposrednosti. Premda je u osnovi bioenergetski potencijal shizofrenog bolesnika u padu, povremeno imamo epizode impulzvine otkočenosti obilježene hipomaničkom živosti, napasnom pričljivosti i živom aktivnosti. U okviru psihomotorike javlja se psihomotorna hiperkinezija s besciljnom bujicom pokreta, potom mješavina bizarnog i teatralnog ponašanja s manirizmimima koji djeluju neprirodno i izvještačeno. Agitirano stanje i djetinjasto ponašanje također spada u ovu vrstu simptoma.

Negativni simptomi

Negativni simptomi su deficitarni simptomi shizofenije, koji uključuju relativno neupadljivo ponašanje bolesnika. Oni su najuobičajeniji simptomi shizofrenije. Mnogi ljudi ne prepoznaju ove simptome kao dokaz shizofrenije.

Zaravnjen afekt

Pripada u simptome poremećaja afektivnog (osjećajnog) života. Predstavljen je nemogućnošću izražavanja emocija, neadekvatnom facijalnom ekspresijom, slabom ekspresivnosti i spontanosti u pokretima, slabim kontaktom očima, izostanakom (ili neadekvatnim) afektivnim odgovorom, te gubitkom naglašavanja u govoru.

Nedostatak motivacije

Nedostatak sposobnosti za počinjanje i završenje zadaće. Uključuje u sebi nedostatak ustrajnosti i marljivosti (poremećaj volje), slaba higijena i njega (poremećaj nagona), apatiju (poremećaj raspoloženja i volje) i nedostatak energije (poremećaj nagona).

Povlačenje iz društvenog života

Najviše je uvjetovan afektivnom krutošću. Izbjegavanje druženja s drugim ljudima, što uključuje emocionalne i seksualne veze. Bolesnici počinju biti apatični i nezainteresiran za svoje najbliže, izbjegavaju prijatelje, znance, rođake, ali i roditelje, supružnike i sl. Kod bolesnika zbog afektivne krutosti postoji nedostatak emocionalnog zanimanja za okolinu i osobe iz nje.

Siromaštvo rječnika/govora

Govorimo o alogiji, poremećaju iz sfere formalnog mišljenja. Bolesnik gubi fluentnost u govoru, a odgovori na pitanja su odgođeni. Bolesnik nadalje daje kratke odgovore, a prisutan je i neizražajni govor.

Poteškoće u koncentraciji

Simptomi pripadaju u poremećaj pažnje. Bolesnik nije u mogućnosti da se fokusira na zadatak, da zadrži interes za zadatak i da ga završi.

Poteškoće u pokazivanju ili doživljavaju zadovoljstva

Poremećaj poznat pod nazivom anhedonija. Još jedan simptom iz afektivne sfere, a označava nemogućnost doživljavanja zadovoljstva i uživanja u životu.

Kognitivni i depresivni simptomi

Bolesnici nemaju plan svakodnevnog života, nedostaje im logično razmišljanje i djelovanje, te ne mogu razlikovati bitno od nebitnog. Zbog depresivnih simptoma bolesnik je neraspoložen, ima osjećaj bezizlaznosti i zbog toga pokušava suicid.

Kognitivni simptomi pojavljuju se kao smetnje pažnje, pamćenja i apstraktnog mišljenja. Oni su u većoj mjeri odgovorni za disfunkcionalnost shizofrenih bolesnika u svakodnevnom životu. Zbog njih bolesnici nemaju plan svakodnevnog života, nedostaje im logično razmišljanje i djelovanje, te ne mogu razlikovati bitno od nebitnog. Depresivni simptomi su pak vezani za sferu raspoloženja. Zbog njih bolesnik je neraspoložen, ima osjećaj bezizlaznosti i zbog toga pokušava suicid. Moramo istaknuti da je suicidalnost poseban problem u shizofrenih bolesnika. Osim zbog depresivnih simptoma i osjećaja da za njih nema spasa, zbog čega pokušavaju suicid, shizophreni bolesnici mogu biti suicidalni u okviru pozitivnih simptoma, kada pod uplivom imperativnih halucinacija pokušavaju suicid.

Tipovi shizofrenije

Zbog velike varijabilnosti simptoma koje vidimo u različitih bolesnika sa shizofrenijom, klinički možemo shizofreniju neovisno o  prihvaćenoj klasifikaciji, podijeliti u nekoliko uobičajenih kliničkih tipova, koji primarno ovise o simptomima koji predominiraju. To je uobičajena podjela kojom se služimo radi lakšeg sporazumijevanja u kliničkoj praksi. Uobičajeno se opisuju tri ili četiri podtipa shizofrenije. U europskoj literaturi naći ćete 4 podtipa: paranoidno-halucinatorna slika, hebefrena, katatona i simpleks shizofrenija. U američkoj literaturi su se sve donedavno spominjala tri tipa shizofrenije: paranoidna, dezorgnizirana (hebefrena) i katatona shizofrenija. Moramo istaknuti da prema DSM-V nema više razlikovanja kliničkih slika, jer je uočeno da kliničke slike mogu tijekom vremena prelaziti jedna u drugu. Ipak mi ćemo ovdje iz edukativnih razloga navesti češće spominjane kliničke podtipove, koje nalazimo u literaturu

a) Paranoidno-halucinatorni tip: počinje kasnije u životu, karakteriziraju ga paranoidne sumanute ideje, slušne halucinacije i hipohondrijske sumanute ideje.  Ličnost je relativno dobro očuvana. Paranoidne ideje vremenom mogu stvoriti složeni sumanuti sustav.

b) Hebefreni tip: rani početak bolesti odmah nakon puberteta. Često je povlačenje u sebe, ali i paranoidne ideje, halucinacije, te fenomeni depersonalizacije i derealizacije. Razvijena klinička slika uključuje simptome prvog reda: poremećaj afektiviteta - luckasti (dječački -hebefreni) afekt, disocirani misaoni tijek i poremećaj doživljavanja vlastite osobe.

c) Katatoni tip: Najupadljiviji su simptomi iz poremećaja psihomotorike u smislu hipo ili hiperkinetskih fenomena. Naravno da uz to idu i drugi simptomi shizofrenije.

d) Simpleks tip: neproduktivna forma shizofrenije s nedovoljno izraženim simptomima, mahom negativnim. Tijek kroničan, postupan, tzv. sporošuljajući te je kasno prepoznatljiv i zbog toga se kasno počinje liječiti, a ishod je obično nepovoljan.

Drugi psihotični poremećaji

Ima psihičkih poremećaja koji ne moraju nužno iskazivati psihotične simptome, ali ih prate jaka agitacija i agresivno ili autodestruktivno ponašanje. U tim slučajevima također će biti primijenjeni antipsihotici, jer primjenu lijekova primarno diktira klinička situacija.

Kako smo već prije naveli, postoje brojni psihijatrijski poremećaji koji nemaju nužno u svojoj kliničkoj pojavnosti psihotične simptome. Ipak u određenim okolnostima ti poremećaji mogu poprimiti psihotična obilježja. Tu se u prvom redu radi o:

• unipolarnom depresivnom poremećaju,
• bipolarnom afektivnom poremećaju,
• različitim perzistirajućim sumanutim poremećajim,
• induciranim psihotičnim stanjima,
• demencijama i
• poremećajima osobnosti.

Obilježja psihotičnosti obično se ogledaju u sumanutim idejama, halucinatornim doživljavanjima - primarno vidnim i taktilnim halucinacijama i nedovoljnoj prisutnosti u realitetu. Takve simptome obično prate psihomotorna agitirana stanja i agresivnost. U takvim slučajevima primjena antipsihotika je nužna i opravdana, premda antipsihotici nisu uvijek registrirani za liječenje ovih poremećaja. Nadalje ima psihičkih poremećaja koji ne moraju nužno iskazivati psihotične simptome, ali ih prate jaka agitacija i agresivno ili autodestruktivno ponašanje. U tim slučajevima također će biti primijenjeni antipsihotici, jer primjenu lijekova primarno diktira klinička situacija, a ne strogo legalistički određena indikacijska područja. 

Literatura

1. ABPI, Target schizophrenia, May, 2003.
2. Jakovljević M. Suvremena famakoterapija shizofrenije, od neurobiologije do potpune reintegracije, Medicinska naklada Zagreb, Pro mente, Zagreb, 2001.
3. Hotujac LJ. Živjeti sa shizofrenijom, Pliva neurologija i psihijatrija, 2002.
4. Schizophrenia handbook, Lundbeck, 2006.
5. Sadock BJ and Sadock VA: Kaplan and Sadock's Synopsis of psychiatry, Behavioral sciences/clinical psychiatry, 10th edition,WoltersKluwer/ Lippincott, Williams and Wilkins, 2007.
6. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, MKB-10, Medicinska naklada, Zagreb, 1994.
7. Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, četvrto izdanje (DSM-IV), Naklada Slap, Jastrebarsko, 1996.
8. Kecmanović D. Psihijatrija, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1986.
9. Jakovljević M. Psihijatrija, za studente više medicinske škole, AGMatoš, Zagreb, 1995.
10. Jones PB and Buckley ( with contributions by David Kessler). Schizophrenia, Lundbeck Institute, Elsevier Limited, 2006.
11. Mihaljević-Peleš A i Šagud M. Psihofarmakologija, u Suradna i konzultativna psihijatrija (ur. Rudolof Gregurek), Školska knjiga, 2006.