Promjene u dobnom sastavu stanovništva Hrvatske karakteriziraju dva usporedna globalna demografska procesa: smanjivanje udjela mladih uz istovremeno povećavanje udjela starog stanovništva. Riječ je o starenju stanovništva ili demografskom starenju, pojmu pod kojim se u literaturi najčešće razumijeva povećanje udjela stanovništva starog 60 i više ili 65 i više godina u ukupnom stanovništvu. Epidemiološki pokazatelji starenja stanovništva, vidljivi su i u svakodnevnoj psihijatrijskoj kliničkoj praksi.
Prikaz bolesnika
Bolesnik, 57 godina, nikada ranije nije bio psihijatrijski bolnički liječen. Zaprimljen je na intenzivni odjel psihijatrije u stanju akutne psihotične dekompenzacije. Ponašanje je bilo toliko burno i neprimjereno da je kod dolaska intervenirala policija, a liječenje je provedeno prisilno (čl. 22. ZZODS-a). Obitelj je opisivala da se unazad nekoliko godina promijenio, postao je prvo nepovjerljiv, a onda otvoreno paranoidan prema sinovima i supruzi. Prestao je plaćati račune što je dovelo do gomilanja dugova jer obitelj toga nije bila svjesna. Također je podnio zahtjev za rastavu braka, na policiji tražio promjenu prezimena, promijenio oporuku.
Potječe iz stroge patrijarhalne obitelji u kojoj nije bilo duševnih bolesnika, a odgoj i njegovo kasnije ponašanje bili su značajno folklorno određeni. Nakon 30 godina rada, zbog financijskih je problema prodao radnju i prestao raditi. Od tada je prošlo pet godina. Postao je zamišljen, bezvoljan, izolirao se od poznanika, boravio uglavnom sam u sobi. Na jednom ambulantnom pregledu kod psihijatra postavljena je dijagnoza depresije, preporučen je antidepresiv koji nikada nije uzimao S vremenom je postao verbalno i fizički agresivan prema članovima obitelji što je na kraju dovelo do hospitalizacije.
Liječenje
Nakon dolaska na intenzivni odjel, na temelju kliničke slike postavljana je dijagnoza organski uvjetovane sumanutosti (u sklopu razvoja psihoorganskog sindroma) (F 06.2). U zaključku psihologijskog testiranja navodi se da se radi o psihotičnoj dekompenzaciji s dominantnim paranoidnim trendom, tegobe se doimaju potaknute kumuliranim frustracijama na socijalnom (obiteljskom) i profesionalnom planu, uz značajan doprinos bazičnih deficita ličnosti, s početnim psihoorganskim promjenama.
U terapiju je uveden flufenazin i lorazepam.
Bolesnik je odbijao psihijatrijsko liječenje, odbijao posjete članova obitelji, uz dominantne persekutorne ideje, bio izrazito neprijateljski nastrojen.
Nakon dva tjedna liječenja, s obzirom da su se u kliničkoj slici – uz dominantnu paranoidnost – nalazili i simptomi depresivnosti, uvedene su niske doze maprotilina. Unatoč tome, nije došlo do nikakvog poboljšanja, kako u pogledu blijeđenja psihotičnih sadržaja, tako niti u pogledu raspoloženja. Sve vrijeme odbijao je susrete s članovima obitelji, s odjela je poslao nekoliko pisama na službene adrese u kojima je tražio da se ubrza proces rastave braka, planirao je prodati kuću...
Obitelj je, preko Centra za socijalnu skrb (CZSS), tražila da se pokrene postupak lišenja poslovne sposobnosti jer su se bojali da će otac prodati kuću, nisu znali hoće li ikada više biti „normalan“, kako će se situacija razvijati kada se vrati kući (razmišljali su i o njegovom smještaju u dom).
Budući da je bolesnik i dalje bio nekritičan prema svom ponašanju, liječenje je nastavljeno prema članku 22. S obzirom da flufenazin nije doveo do nikakvog terapijskog pomaka, a javile su se nuspojave (rigiditet muskulature, opstipacija, produbljivanje depresivnosti) odlučeno je promjeniti terapiju. Izostavi se flufenazin i maprotilin a uvede olanzapin. U slijedeća tri tjedna, bolesnik je postupno bivao „topliji“, prihvaćao razgovore i sugestije te se dogovaraju, i na kraju realiziraju, susreti s obitelji. Kako su ipak i dalje prisutni depresivni simptomi (plačljiv, tjeskoban, zabrinut zbog svojih nedavnih postupaka i posljedica koje zbog toga mogu nastati) uvede se i venlafaxin.
Nakon ukupno četiri mjeseca bolničkog liječenja, uz prethodne vikend-izlaske, bolesnik je otpušten u pratnji sinova i supruge s terapijom: Olandix 5 mg, 0, 10 mg i Velafax XL a 75 mg 1,0,0.
U nekoliko navrata je došao u pratnji obitelji na kontrolni pregled. I dalje uzima redovito terapiju koja je preporučena kod otpusta. Tijekom dana nije pospan, a noću dobro spava. Sumanute ideja posve su se povukle. Vedar je, zadovoljan, iako se osjeća nelagodno zbog ranijeg ponašanja. Nema nuspojava farmakoterapije (bez EPS-a, stolice su redovite, nema osjećaj suhoće u usnoj šupljini). Sinovi i supruga zadovoljni su njegovim ponašanjem koje je sada posve primjereno, odnosi u obitelji ponovno su skladni. Konačno je, nakon što je već nekoliko godina imao na to pravo, podnio zahtjev za mirovinu i nedavno dobio pozitivno rješenje. Nadleži CZSS došao je nakon njegova otpusta iz bolnice u posjet obitelji, za sada se odustalo od pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti.
