Psihofarmaci pored nepobitnih koristi u terapiji mentalnih bolesti mogu naškoditi zdravlju bolesnika bilo izazivajući novi tjelesni poremećaj ili pogoršavajući postojeći.

Stjecanjem većeg znanja o psihofarmacima i njihovim najčešćim nuspojavama, te bolestima koje mogu pogoršati ili izazvati, postiže se osjetljivost obiteljskog liječnika za prepoznavanje ovog zdravstvenog problema u svakodnevnoj praksi. Odluka o propisivanju psihotropnih lijekova mora uzeti u obzir potencijalni rizik i dobit za svakog pacijenta individualno. Najčešće propisivani psihotropni lijekovi u ordinaciji opće/ obiteljske medicine su benzodiazepini, antidepresivi i antipsihotici. Benzodiazepini se po svim preporukama ne bi smjeli propisivati u kontinuitetu dulje od četiri tjedna jer kronična upotreba izaziva ovisnost i sindrom ustezanja. Mnoge studije su pokazale da benzodiazepini, ako se propisuju kroz dugi period, izazivaju oštećenje memorije te je povećan rizik od nesreća i padova.

Svi antidepresivi su podjednako efikasni u tretmanu depresivnih simptoma, ali se razlikuju po nuspojavama. Nuspojave TCA uključuju sedaciju, antikolinergičke efekte (suha usta, poremećaji vida, konstipacija, retencija urina, agitacija, konfuzija), kardiovaskularne efekte (ortostatska hipotenzija, tahikardija, aritmije), prostatizam, glaukom uskog kuta. Nuspojave SSRI lijekova uključuju agitaciju, tremor, vrtoglavicu, mučninu, proljev, seksualne probleme, glavobolju, hiponatremiju, gubitak težine, osip.

Antipsihotici pripadaju u skupinu lijekova s relativno čestim nuspojavama koje su za bolesnike vrlo neugodne i mukotrpne, a ponekad i za život opasne. Tu spadaju ekstrapiramidni sindrom, metabolički sindrom, diabetes melitus tip 2, porast tjelesne težine, hiperprolaktinemija, hiperlipidemija i kardiovaskularne bolesti. Kako je liječenje antipsihoticima dugotrajno, često i doživotno, potrebno je posebnu pažnju posvetiti odabiru onog lijeka koji će kod bolesnika dovesti do najmanjeg broja nuspojava.

Suzana Kumbrija