Shizofrenija i psihotični pacijent

Za poremećaj poput shizofrenije, potpuni oporavak podrazumijeva sposobnost funkcioniranja u zajednici, društvu i profesionalno, kao i relativna redukcija psihopatologije povezane s bolesti.

Koncept shizofrenije pokriva samo 30% lošeg ishoda puno šireg višedimenzionalnog psihotičnog sindroma, no postao je dominantna prizma kroz koju se promatra sve 'psihotično', čak i afektivna stanja s blagom psihozom koja su označena kao 'ultra visoki rizik' za shizofreniju. Izraz "psihoza" još uvijek nema jedinstvenu definiciju, ali označava klinički konstrukt sastavljen od nekoliko simptoma. Psihotični pacijenti mogu imati u kliničkoj slici jedan simptom iz kriterija A (npr. zablude ili halucinacije), ali još uvijek nemaju društveni ili funkcionalni pad (kriterij B); i mogu imati povremene epizode koje nisu zadovoljile kontinuiranu kroničnost koja se zahtijeva prema kriteriju C. Ovi se pacijenti mogu smatrati posrednom kategorijom između prodroma i dijagnoze pune shizofrenije. Smatra se da je rano i adekvatno liječenje prve psihotične epizode jedan od presudnih čimbenika za konačan ishod shizofrenije. Svi oboljeli od psihoze ne moraju imati kronični, loši ishod koji je većinom vidljiv kod shizofrenije. Jedan od lošijih prognostičkih čimbenika u svim oblicima psihotičnog spektra je postojanje negativnih simptoma koji vode ka lošem ishodu, lošijem odgovoru na liječenje te funkcionalnom i kognitivnom oštećenju. Posljednjih godina primjereno je porastao naglasak na kliničkim ishodima koji su od značaja za pacijente, obitelji i kliničare, kao i veći fokus na funkcionalni oporavak. Za poremećaj poput shizofrenije, potpuni oporavak podrazumijeva sposobnost funkcioniranja u zajednici, društvu i profesionalno, kao i relativna redukcija psihopatologije povezane s bolesti. Oporavak se konceptualizira, stoga kao zahtjevniji i dugoročniji fenomen od remisije.

Liječenje psihoze u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“

Nakon stabilizacije kliničke slike, a u svrhu postizanja što kvalitetnije remisije, pacijentu se nude daljnji programi liječenja u našoj ustanovi putem Psihoterapijskog odjela za psihoze ili Dnevnih bolnica naše ustanove. Na taj način pacijent će duže ostati u tretmanu, imati bolji terapijski savez sa psihijatrom, a time i veće zadovoljstvo liječenja.

Glavni cilj liječenja psihoze u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“ je započeti sa što ranijim učinkovitim tretmanom koji podrazumijeva farmakološke i psihosocijalne intervencije kako bi se ubrzao proces remisije, smanjio štetni učinak pacijentove reakcije na iskustvo psihoze, ostvarilo adekvatno socijalno i radno funkcioniranje te spriječio relaps

U Psihijatrijskoj bolnici “Sveti Ivan” pacijentu oboljelom od psihoze nudi se sveobuhvatno ciljano liječenje. Od samog prijema u bolnicu započinje proces dijagnostike i terapije pacijenta uz uključenje članova obitelji. Koncept Centra za integrativnu psihijatriju od 2015. godine pruža multimodalni program na osnovi biopsihosocijalnog modela uz personaliziranu farmakoterapiju i liječenje pacijenta u bolničkoj jedinici ili dnevnoj bolnici.

Psihotični pacijent se po dolasku hospitalizira na Zavodu integrativne psihijatrije gdje se, uz intenzivno liječenje i nadzor detaljnom obradom i radom, obraća posebna pažnja na specifičnosti ekspresije kliničkih simptoma uz individualizirani farmakološki pristup. Pravilno dijagnosticiranje psihotičnog pacijenta uključuje detaljno istraživanje svih područja psihopatologije kao dio sveobuhvatnog mentalnog statusa s osvrtom na cjeloživotnu prezentaciju značajki pacijenta. Na muškom odjelu liječe se pacijenti kojima je potrebno intenzivno liječenje i nadzor. Putem programa Integrativne psihijatrije bitno je podići svijest pacijenata, članova obitelji i šire zajednice o važnosti prepoznavanja, pravovremenog dijagnosticiranja bolesti i djelovanja na rizične čimbenike (odnosno mijenjanje nezdravih stilova života). Provodi se rana intervencija u svrhu prevencije razvoja psihičkih bolesti te se teži holističkom i individualnom pristupu svakom bolesniku. Nakon stabilizacije kliničke slike, a u svrhu postizanja što kvalitetnije remisije, pacijentu se nude daljnji programi liječenja u našoj ustanovi putem Psihoterapijskog odjela za psihoze ili Dnevnih bolnica naše ustanove. Na taj način pacijent će duže ostati u tretmanu, imati bolji terapijski savez sa psihijatrom, a time i veće zadovoljstvo liječenja. Kod pacijenata s dominantno negativnim simptomima bolesti, postoji mogućnost dodatnog liječenja tretmanom transkranijalne magnetne stimulacije (TMS) koji se u našoj bolnici provodi od 2014. godine, a od 2020. godine bolnica je postala Referentni centar Ministarstva zdravstva za liječenje transkranijalnom magnetskom stimulacijom psihijatrijskih bolesti i komorbiditeta.

Odjel za psihoterapijsko liječenje psihotičnih poremećaja

Cilj rada s pacijentima je usmjeren na poboljšanje sfera ličnosti značajnih za proces liječenja, ali i za funkcioniranje nakon otpusta iz bolnice (samopoštovanje, rješavanje problema, slika o sebi i slično).

Na Odjelu za psihoterapijsko liječenje psihotičnih poremećaja liječenje se odvija u okvirima cjelovitog programa Rane intervencije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja (RIPEPP). Odjel djeluje u okviru Referentnog centra za psihoterapiju, psihosocijalne metode i ranu intervenciju kod psihotičnih poremećaja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske od 2012. godine. Psihoterapijski program sastoji se od kombinacije različitih vrsta terapija: terapijska zajednica, grupna psihoterapija u malim i srednjim grupama, KBT (bihevioralno-kognitivnih terapija) radionica, antistigma radionica, psihoedukacijska predavanja, antistres radionice, radno-okupacijska terapija, rekreacija, a sve uz psihodinamski educirane grupne i KBT terapeute, psihologe, medicinske sestre i radne terapeute. Cilj rada s pacijentima je usmjeren na poboljšanje sfera ličnosti značajnih za proces liječenja, ali i za funkcioniranje nakon otpusta iz bolnice (samopoštovanje, rješavanje problema, slika o sebi i slično).

Dnevna bolnica

Voditelji radionica su educirani terapeuti naše bolnice, umjetnici, psihijatri, grupni terapeuti, radni terapeuti, nutricionist, fizioterapeut.

Liječenje u Dnevnoj bolnici za integrativnu psihijatriju ili u Dnevnoj bolnici za rane intervencije i psihotične poremećaje predstavljaju prijelazni oblik između bolničkog i ambulantnog načina liječenja, a ponekad i alternativu bolničkog liječenja. Nude vremenski ograničen strukturiran program dijagnostike, liječenja i rehabilitacije baziran na psihoterapijskim i socioterapijskim tehnikama. Program liječenja prilagođen je potrebama pacijenta, a u njemu se provode: grupna psihodinamski orijentirana psihoterapija, više obiteljska grupna psihoterapija, metakognitivni trening, kognitivno-bihevioralna radionica, literarna radionica, terapija plesom i pokretom, psihoedukacija, radno-okupacijska terapija, socioterapija i rekreativna terapija, a sve organizirano po principima terapijske zajednice.

Pacijenti se tijekom bolničkog dijela liječenja, a kasnije i u izvanbolničkom dijelu mogu uključiti u udrugu za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja „Zajedno“ koja je osnovana 2007. godine s ciljem rehabilitacije, resocijalizacije i poboljšanja kvalitete života osoba sa psihičkim smetnjama. Rad Kluba organiziran je po principima terapijske zajednice i odvija se kroz multidisciplinarne radionice. Voditelji radionica su educirani terapeuti naše bolnice, umjetnici, psihijatri, grupni terapeuti, radni terapeuti, nutricionist, fizioterapeut.

U izvanbolničkom dijelu liječenja pacijent zajedno s članovima obitelji nastavlja sudjelovati u programu RIPEP koji se sastoji od psihoedukacije od 15 strukturiranih radionica, grupne psihoterapije za pacijente i posebno za članove obitelji.

Literatura

1. AlAqeel, B., & Margolese, H. C. (2013). Remission in schizophrenia: critical and systematic review. Harvard Review of Psychiatry, 20(6), 281–297.
2. Andreasen, N. C., Carpenter Jr, W. T., Kane, J. M., Lasser, R. A., Marder, S. R., & Weinberger, D. R. (2005). Remission in schizophrenia: proposed criteria and rationale for consensus. American Journal of Psychiatry, 162(3)
3. Andrić-Petrović, S., & Marić, N. P. (2019). The classification of psychotic disorders: Trending topics. Engrami, 41(1), 85–100.
4. Association, A. P. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (DSM-5®). American Psychiatric Pub.
5. Bechdolf, A., Wagner, M., Ruhrmann, S., Harrigan, S., Putzfeld, V., Pukrop, R., … Decker, P. (2012). Preventing progression to first-episode psychosis in early initial prodromal states. The British Journal of Psychiatry, 200(1)
6. Birchwood, M., Todd, P., & Jackson, C. (1998). Early intervention in psychosis: the critical period hypothesis. The British Journal of Psychiatry, 172(S33)
7. Eisner, E., Drake, R., & Barrowclough, C. (2013). Assessing early signs of relapse in psychosis: review and future directions. Clinical Psychology Review, 33(5),
8. Emsley, R., Chiliza, B., & Asmal, L. (2013). The evidence for illness progression after relapse in schizophrenia. Schizophrenia Research, 148(1–3),
9. Emsley, R., Chiliza, B., Asmal, L., & Lehloenya, K. (2011). The concepts of remission and recovery in schizophrenia. Current Opinion in Psychiatry, 24(2),
10. Gaebel, W., & Riesbeck, M. (2007). Revisiting the relapse predictive validity of prodromal symptoms in schizophrenia. Schizophrenia Research, 95(1–39)
11. Guloksuz, S., & Van Os, J. (2018). The slow death of the concept of schizophrenia and the painful birth of the psychosis spectrum. Psychological Medicine, 48(2)
12. Heckers, S. (2008). Making progress in schizophrenia research. Schizophrenia Bulletin, 34(4), 591.
13. Lahera, G., Gálvez, J. L., Sánchez, P., Martínez-Roig, M., Pérez-Fuster, J. V, García-Portilla, P., … Roca, M. (2018). Functional recovery in patients with schizophrenia: recommendations from a panel of experts. BMC Psychiatry, 18(1), 176.
14. Leucht, S., Davis, J. M., Engel, R. R., Kissling, W., & Kane, J. M. (2009). Definitions of response and remission in schizophrenia: recommendations for their use and their presentation. Acta Psychiatrica Scandinavica, 119, 7–14.
15. Leucht, S. (2014). Measurements of response, remission, and recovery in schizophrenia and examples for their clinical application. The Journal of Clinical Psychiatry, 75, 8–14.
16. Lieberman, J. A., & First, M. B. (2018). Psychotic disorders. New England Journal of Medicine, 379(3), 270–280.
17. Robinson, D., Woerner, M. G., Alvir, J. M. J., Bilder, R., Goldman, R., Geisler, S., … Mayerhoff, D. (1999). Predictors of relapse following response from a first episode of schizophrenia or schizoaffective disorder. Archives of General Psychiatry, 56(3),
18. Van Os, J., Burns, T., Cavallaro, R., Leucht, S., Peuskens, J., Helldin, L., … Lachaux, B. (2006). Standardized remission criteria in schizophrenia. Acta Psychiatrica Scandinavica, 113(2),
19. Ventura, J., Hellemann, G. S., Thames, A. D., Koellner, V., & Nuechterlein, K. H. (2009). Symptoms as mediators of the relationship between neurocognition and functional outcome in schizophrenia: a meta-analysis. Schizophrenia Research, 113(2–3)
20. Lencz, T., Smith, C. W., Auther, A., Correll, C. U., & Cornblatt, B. (2004). Nonspecific and attenuated negative symptoms in patients at clinical high-risk for schizophrenia. Schizophrenia Research, 68(1),
21. Walker, E., Kestler, L., Bollini, A., & Hochman, K. M. (2004). Schizophrenia: etiology and course. Annu. Rev. Psychol., 55,