Shizofrenija je kronični psihički poremećaj povezan s visokom stopom rehospitalizacija, povećanom potrebom za ambulantnim liječenjem te općenito dugoročnom zdravstvenom skrbi. Liječenje shizofrenije je vrlo kompleksno i najučinkovitije je kada se koristi kombinacija psihofarmakoterapije, psihoterapije te obiteljskog i socijalnog suporta.

Međutim, primarno se shizofrenija liječi primjerenom psihofarmakoterapijom, dok sve ostale metode liječenja dolaze nakon uspostave što brže i cjelovitije remisije. Osim u akutnoj fazi bolesti, uloga i značaj psihofarmakoterapije od iznimne je važnosti i u fazi održavanja, gdje postoji velika opasnost od relapsa. Obično su rane faze bolesti karakterizirane dobrim terapijskim odgovorom, ali i viskom stopom relapsa što je dugoročno povezano s nepovoljnim kliničkim ishodom. Varijabilnost kliničkog ishoda u liječenju shizofrenije očituje se u činjenici da svega 10-15% bolesnika razvije samo jednu psihotičnu epizodu. Jednak postotak bolesnika bude kontinuirano i ozbiljno psihotičan nakon početka bolesti, dok većina bolesnika, dakle njih 70-80%, ima egzacerbirajući tijek s posljedičnom kliničkom deterioracijom. Jedan od glavnih prediktora relapsa je diskontinuacija psihofarmakoterapije čime se rizik relapsa povećava čak do pet puta. Primarno se rizik od relapsa može prevenirati kontinuiranim liječenjem antipsihoticima, gdje značajnu ulogu imaju dugodjelujući antipsihotici novije generacije poput risperidona ili olanzapina. Istovremeno se ovakvim načinom liječenja smanjuje i stopa rehospitalizacija. U posljednje vrijeme aktualne su diskusije na mogućnost preventivnog djelovanja malim dozama antipsihotika nove generacije kod djece bolesnika oboljelih od shizofrenije, a koji pokazuju simptome shizotaksije. Međutim, mišljenja su polarizirana i otvaraju brojne etičke dileme. Za razliku od drugih grana medicine, pristup koji se temelji na težini i progresiji bolesti te koji istovremeno može optimalizirati preventivno-terapijske postupke, u psihijatriji je još uvijek iznimno rijedak.

Maja Živković (1,2), Alma Mihaljević-Peleš (3), Marina Šagud (3), Suzana Vlatković (3)
1 Neuropsihijatrijska bolnica "Dr. Ivan Barbot", Popovača
2 Katedra za psihijatriju, Medicinski fakultet Osijek
3 KBC "Zagreb", Klinika za psihijatriju Medicinskog fakulteta