Usamljenost i preferirana samoća kao prediktori samoprocjene zdravlja odraslih
28.04.2013.
Mnoga istraživanja pokazuju da je samoprocjena zdravlja dobar pokazatelj objektivnog zdravstvenog stanja odraslih osoba. Na nju mogu utjecati brojni čimbenici, kao što su sociodemografska obilježja, prisutnost kroničnih bolesti, zdravstveno ponašanje, osobnost osobe, socijalna podrška, usamljenost, samoća i drugi.
Starije osobe su svoje zdravlje procjenjivale značajno gorim u odnosu na mlađe i sredovječne odrasle. Usamljenost je značajno negativno, iako relativno nisko, korelirala sa samoprocjenom zdravlja.
Glavni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati spolne i dobne razlike u samoprocjeni zdravlja, te doprinos usamljenosti i preferirane samoće nakon kontrole utjecaja nekih sociodemografskih varijabli, objašnjenju individualnih razlika u samoprocjeni zdravlja u prigodnom nekliničkom uzorku odraslih.
U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Od instrumenata su korištene kratka verzija UCLA skale usamljenosti i Adaptirana skala preferirane samoće, dok je samoprocjena zdravlja ispitana jednim pitanjem („Kako biste ocijenili svoje sadašnje zdravlje?“).
Suprotno nekim ranijim nalazima, rezultati našeg istraživanja pokazali su da se muškarci i žene značajno ne razlikuju u samoprocjeni zdravlja. Starije osobe su svoje zdravlje procjenjivale značajno gorim u odnosu na mlađe i sredovječne odrasle. Usamljenost je značajno negativno, iako relativno nisko, korelirala sa samoprocjenom zdravlja. Nakon kontrole doprinosa nekih sociodemografskih varijabli, usamljenost je vrlo skromno, iako značajno, pridonijela objašnjenju varijance samoprocjene zdravlja. Samoća nije značajno korelirala sa samoprocjenom zdravlja, te ni njezin doprinos objašnjenju ove kriterijske varijable nije bio značajan.
Zaključile smo da usamljenost i, još više, samoća, nemaju veću ulogu u objašnjenju samoprocjene zdravlja sudionika ovoga istraživanja.
Ivana Tucak Junaković, Marina Nekić, Irena Burić