Pacijenti s tjeskobom imaju povećanu percepciju unutarnjih tjelesnih osjećaja, ili "interoceptivnu svijest", što znači da je veća vjerojatnost da će tražiti vizualne znakove, kao što su suptilne promjene u otkucajima srca, i disanju.

Pretjerana proizvodnja hormona štitnjače, koja je često povezana s autoimunim poremećajem Gravesove bolesti, može uzrokovati anksioznost i paniku, slabost mišića, palpitacije i gubitak težine. Hipertireoidizam se često javlja kod žena starijih od 60 godina i povezan je s fibrilacijom atrija. Disfunkcija štitnjače često dovodi do psihijatrijskih simptoma.

Psihijatrijski simptomi su ponekad povezani s razvojem i perzistencijom atrijalne fibrilacije. Konkretno, anksioznost nakon kirurškog zahvata na srcu i poremećaji panike povezani su s fibrilacijom atrija. U kliničkim istraživanjima su i depresivni simptomi bili povezani s povećanom vjerojatnošću nastanka fibrilacije atrija,. Poznato je da 8,4% bolesnika s atrijskom fibrilacijom ispunjava kriterije za veliki depresivni poremećaj. Bolesnici s dijagnozom anksioznog poremećaja i depresije mogu opisivati više tegoba ukoliko u komorbiditetu imaju atrijalnu fibrilaciju.

Svi antipsihotici su povezani s produljenjem QT intervala, a taj učinak je osobito izražen kod tioridazina. Aripiprazol kao atipični antipsihotik ima jedinstveno svojstvo i kao parcijalni agonist dopamina uzrokuje manje produženje QT intervala. Među antidepresivnima, najčešće se triciklički antidepresivi povezuju s produženjem QT intervala zbog blokade natrijevih kanala. Od selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) treba izbjegavati citalopram koji ima najveći potencijal produženja QT intervala tako da je preporučena maksimalna doza 40 mg u mlađih i 20 mg u bolesnika iznad 60 godina ili u bolesnika s poremećajem jetrene funkcije.