Dobro je poznato da je vitamin D neophodan za zdravlje kostiju, kao i za balansiranje minerala kalcija i fosfora, no koja je njegova uloga u kontroli težine? Zanimanje za ovu temu potaknuto je mogućnošću da bi, ako nedostatak vitamina D uzrokuje pretilost, liječenje moglo biti jednostavno poput davanja suplementacije vitamina D za povećanje gubitka težine.

Postoji jaka veza između niske razine vitamina D (serumski 25(OH) vitamin D) i pretilosti. Ovo se primjećuje mnogo godina bez utvrđivanja temeljnih razloga osim sekvestracije vitamina D u masnom tkivu.

Obrnuta korelacija između vitamina D i pretilosti uočena je kod drugih bolesti, kao što su kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, predijabetes i inzulinska rezistencija, kao i kod sarkopenije i starenja. Većina studija naglašava korelaciju između povećanja debljine i nedostatka vitamina D u svim etničkim i dobnim skupinama. Uzroci i moguće izravne posljedice stanja nedostatka vitamina D kod pretilosti nisu dobro shvaćeni.

Pretpostavlja se da bi nizak status vitamina D kod pretilosti mogao biti posljedica povećanog uklanjanja vitamina D iz seruma i pojačanog skladištenja vitamina D u masnom tkivu.

U masnom tkivu vitamin D ima različite učinke na upalu, urođeni imunitet, metabolizam te diferencijaciju i apoptozu u mnogim tipovima stanica. Postoji jača povezanost između 25(OH)D i visceralne masti u usporedbi s potkožnim masnim tkivom, što upućuje na utjecaj upale i komponenti metaboličkog sindroma na metabolizam vitamina D.

Budući da vitamin D ima protuupalna svojstva, moguće je da nizak status vitamina D pridonosi upali masnog tkiva, što je ključna poveznica između pretilosti i povezanih metaboličkih komplikacija pretilosti. Veće skladištenje vitamina D u masnom tkivu, ako je popraćeno paralelnim povećanjem lokalne sinteze 1,25(OH)2D3 i djelovanjem, može zamislivo modulirati funkciju adipocita kao i aktivnost makrofaga masnog tkiva, a time i razinu upale masnog tkiva. Osim toga, čini se vjerojatnim da 1,25(OH)2D3 također regulira funkciju makrofaga i drugih populacija imunoloških stanica unutar masnog tkiva.

Koja je uloga vitamina D u pretilosti?

Glavno pitanje na koje je dosad izmicao odgovor je ovo: Je li nedostatak vitamina D samo slučajan nalaz kod pretilosti zbog sekvestracije vitamina u masnoći ili ima ulogu u razvoju pretilosti i njezinih komplikacija, kao što su npr. kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i hipertenzija?

Nizak vitamin D obično dovodi do smanjene apsorpcije kalcija u crijevima i niže razine kalcija, te na kraju do pojačane izmjene kostiju i smanjene mineralne gustoće kostiju (BMD).

Međutim, poznato je da je kod pretilih BMD veći nego kod mršavih. To dovodi do zaključka da zbog nedostatka učinaka nedostatka vitamina D na kosti kod pretilih osoba zapravo ne postoji nedostatak vitamina D i može biti da sekvestracija u masnom tkivu dovodi do trajne opskrbe koja može održavati zdravlje kostiju.

Alternativno objašnjenje je da postoji veće opterećenje kostura kod pretilosti, a povišenje hormona poput estrogena i leptina moglo bi nadoknaditi nedostatak vitamina D, što dovodi do veće BMD kod pretilosti.

Nekoliko drugih potencijalnih mehanizama osim sekvestracije vitamina D u masnom tkivu identificirano je za nizak vitamin D i pretilost. To uključuje oslabljenu jetrenu 25-hidroksilaciju kod nealkoholne masne bolesti jetre, manju izloženost sunčevoj svjetlosti zbog slabije pokretljivosti i drugačije navike odijevanja kod pretilih u odnosu na mršave osobe, te loše prehrambene navike. Na primjer, ljudi s višim indeksom tjelesne mase provode manje vremena vježbajući vani i općenito više sjede nego njihovi mršavi kolege.

Neka istraživanja sugeriraju da povećana razina paratiroidnog hormona zbog nedostatka vitamina D potiče lipogenezu zbog većeg priljeva kalcija u adipocite. Druga je hipoteza da aktivni oblik vitamina D, 1,25(OH) D, inhibira adipogenezu djelovanjem moduliranim receptorima vitamina D. Ove su studije obećavajuće, ali potrebna su prospektivna randomizirana ispitivanja kako bi se utvrdilo je li suplementacija vitaminom D opcija liječenja u prevenciji pretilosti. Do sada suplementacija vitaminom D pokazuje nedosljedne rezultate.

Zaključimo, postoji velika prevalencija nedostatka vitamina D kod pretilosti, najvjerojatnije zbog razrjeđivanja i sekvestracije u većim količinama masti, krvnih mišića i jetre kod pretilosti. Niske razine vitamina D ne mogu se isključiti kao uzrok pretilosti zbog istraživanja koja pokazuju neka zanimljiva otkrića u receptorima vitamina D u masnom tkivu. Čini se da nedostatak vitamina D kod pretilosti ne utječe na koštanu masu, ali može imati štetne učinke na druge organske sustave.

Gubitak težine poboljšava pretilost i komplikacije, uključujući rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2, kao i nedostatak vitamina D.

Liječenje nedostatka vitamina D zahtijeva veće doze kod pretilih kako bi se postigla ista koncentracija u serumu u usporedbi s mršavim osobama. Doze održavanja ne bi se trebale razlikovati kod pretilih i mršavih osoba.

Povezanost vitamina D i pretilosti ostaje nejasna. Studije se moraju usredotočiti na vitamin D, receptore vitamina D i djelovanje vitamina D u masnom tkivu kako bi se dalje istražio ovaj odnos.