Nova studija objavljena u JAMA Network Open, ističe da su pacijenti sa sarkopeničnom pretilošću izloženi većem riziku od ranije smrti, ali probir mišićne funkcije mogao bi ponuditi priliku za intervenciju.

Udio starijih osoba koje žive s visokim postotkom tjelesne masnoće i/ili niskom mišićnom funkcijom i masom porastao je posljednjih godina, ali sarkopenija i sarkopenična pretilost su nedijagnosticirana stanja.

Istraživači su procijenili 5888 pojedinaca koji su sudjelovali u populacijskoj kohortnoj studiji u Nizozemskoj: Sudionici su uglavnom bili europskog podrijetla (98%); prosječna dob sudionika bila je 69,5 godina, a 56,8% bile su žene.

Ispitanici su bili uključeni ako su imali dostupna mjerenja snage stiska šake i bili su podvrgnuti dvoenergetskom rendgenskom apsorpciometrijskom skeniranju.

Istraživači su sarkopeniju definirali kao pojavu niske snage stiska šake i potvrđena je niskim indeksom mase apendikularnih skeletnih mišića; Sarkopenična pretilost je definiran kao indeks tjelesne mase (BMI) iznad 27, s niskom snagom stiska šake, visokim postotkom masti i/ili niskim indeksom apendikularnih skeletnih mišića, što je definirano kao promijenjeni sastav tijela (BC).

Sudionici s vjerojatnom i potvrđenom sarkopenijom imali su veći rizik za smrtnost od svih uzroka od onih bez sarkopenije, tijekom 10-godišnjeg razdoblja praćenja nakon prilagodbe za dob, spol i BMI (omjeri rizika [HRs], 1,29, odnosno 1,93).

Sudionici sa sarkopeničnom pretilošću i jednom komponentom BC bili su izloženi većem riziku za smrtnost od svih uzroka (HR, 1,94; 95% CI, 1,60-2,33).

Sudionici sa sa sarkopeničnom pretilošću i obje komponente BC imali su gotovo tri puta veći rizik od smrtnosti od onih bez (HR, 2,84; 95% CI, 1,97-4,11).

Ovi rezultati sugeriraju da bi se probir za sarkopeničnu pretilost mogao provesti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Osim toga, treba uključiti rane nefarmakološke intervencije, poput prehrane i vježbanja, kako bi se odgodio početak i liječila sarkopenija, osobito sarkopenična pretilost.