Nalazi proizlaze iz analize podataka pojedinačnih sudionika iz ukupno 23 randomizirana ispitivanja terapije statinima koja su uključivala 154.664 osobe. U ljudi bez dijabetesa na početku, terapije statinima proizvodi povećanje rizika za dijagnozu dijabetesa ovisno o dozi, osobito među onima čije su razine markera glikemije već na dijagnostičkom pragu.

Budući da je učinak terapije statinima na mjerenje glikemije kod pojedinca malen, vjerojatno će biti mala klinička korist od rutinskog mjerenja koncentracije glukoze i vrijednosti A1c nakon početka terapije statinima s ciljem usporedbe s vrijednostima, međutim, ljudi bi trebali biti podvrgnuti probiru na dijabetes i povezane čimbenike rizika i kontrolirati njihovu kontrolu glikemije u skladu s trenutnim kliničkim smjernicama.

Meta-analiza je uključivala podatke o pojedinačnim sudionicima iz 19 dvostruko slijepih randomiziranih, kontroliranih ispitivanja s medijanom praćenja od 4,3 godine uspoređujući statine s placebom u ukupno 123 940 sudionika, uključujući 18% koji su imali poznati tip 2 dijabetesa pri randomizaciji. Također su analizirana još četiri dvostruko slijepa ispitivanja statina nižeg naspram jačeg intenziteta koja su uključivala ukupno 30 724 sudionika praćenih medijan od 4,9 godina, pri čemu je 15% imalo dijabetes na početku.

U 19 ispitivanja statina niskog ili umjerenog intenziteta u odnosu na placebo, statini su doveli do značajnog povećanja od 10% kod novonastalih dijabetesa u usporedbi s placebom (omjer stopa 1,10), dok su statini visokog intenziteta povećali rizik za također značajan 36% (1,36). To je prevedeno u srednji apsolutni višak od 0,12% po godini liječenja.

U usporedbi s manje intenzivnom terapijom statinima, intenzivnija terapija statinima rezultirala je značajnim 10% proporcionalnim povećanjem novonastale šećerne bolesti (1,10), dajući apsolutni godišnji višak od 0,22%.

U ispitivanjima statina u odnosu na placebo, razlike u vrijednostima A1c u odnosu na placebo bile su 0,06 postotnih bodova veće za statine niskog ili umjerenog intenziteta i 0,08 bodova veće za statine visokog intenziteta.

Gotovo dvije trećine (62%) viška slučajeva novonastalog dijabetesa dogodilo se među sudionicima u najvišoj četvrtini osnovne distribucije glikemije i za terapiju statinima niskog intenziteta ili umjerenog intenziteta i visokog intenziteta.

A među sudionicima koji su već imali dijabetes na početku, došlo je do značajnog relativnog povećanja od 10% u pogoršanju glikemije (definirano štetnim glikemijskim događajem, povećanjem A1c od ≥ 0,5 postotnih bodova ili eskalacijom lijekova) sa statinima niskog ili umjerenog intenziteta u usporedbi s placebo i relativno povećanje od 24% u ispitivanjima visokog intenziteta.