Mogu li se tradicionalni prehrambeni obrasci učinkovito pozabaviti složenim odnosom između održivosti okoliša i učestalosti bolesti povezanih s prehranom poput metaboličkog sindroma? Pitanje je na koje su autori ove sekundarne analize pokušali dobiti odgovor.

Studija Galicijske atlantske prehrane bila je 6-mjesečno randomizirano kliničko ispitivanje osmišljeno za procjenu učinaka ove regionalne tradicionalne prehrane na prehrambene navike obitelji. Studija je provedena od 3. ožujka 2014. do 29. svibnja 2015. u lokalnom centru primarne zdravstvene zaštite u ruralnom gradu na sjeverozapadu Španjolske i uključivala je multi sektorsku suradnju. Obitelji su nasumično odabrane iz evidencije Nacionalnog zdravstvenog sustava i randomizirane 1:1 u intervencijsku ili kontrolnu skupinu. Ova sekundarna analiza nalaza ispitivanja obavljena je između 24. ožujka 2021. i 7. studenog 2023.

Tijekom 6 mjeseci, obitelji u intervencijskoj skupini dobivale su obrazovne sesije, tečajeve kuhanja, pisane popratne materijale i hranu karakterističnu za atlantsku prehranu, dok su oni randomizirani u kontrolnu skupinu nastavili sa svojim uobičajenim načinom života.

Glavni ishodi bili su incidencija MetS-a, definirana prema smjernicama Panela za liječenje odraslih III, Nacionalnog programa obrazovanja o kolesterolu, i emisija ugljičnog otiska kao ekološka metrika korištenjem procjene životnog ciklusa s dnevnim unosom hrane kao funkcionalnom jedinicom.

U početku je randomizirano 250 obitelji (574 sudionika; srednja [SD] dob, 46,8 [15,7] godina; 231 muškarac [40,2 %] i 343 žene [59,8 %]). Interventnu grupu činilo je 126 obitelji (287 sudionika), a kontrolnu skupinu 124 obitelji (287 sudionika). U konačnici je 231 obitelj završila ispitivanje. Intervencija je značajno smanjila rizik od incidenata MetS-a (omjer stope, 0,32; 95% CI, 0,13-0,79) i imala je manje komponenti MetS-a (proporcionalni omjer izgleda, 0,58; 95% CI, 0,42-0,82) u usporedbi s kontrolnim uvjetom. Intervencijska skupina nije imala značajno smanjen utjecaj na okoliš u smislu emisija ugljičnog otiska u usporedbi s kontrolnom skupinom (−0,17 [95% CI, −0,46 do 0,12] kg CO2 ekvivalenta/osoba/dan).

Ova otkrića pružaju važan dokaz da prehrambena intervencija usmjerena na obitelj koja se temelji na tradicionalnoj prehrani može smanjiti rizik od incidentnog MetS-a. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjeli temeljni mehanizmi i utvrdila mogućnost generalizacije na druge populacije, uzimajući u obzir regionalne kulturne i prehrambene varijacije.