Olanzapin (Olandix) kod shizofrenije - prikaz slučaja

Prikazujemo pacijenta K.K. rođenog 1980. godine iz Slavonsko Broda, sa završenom srednjom ekonomskom školom, neoženjen, bez djece, koji živi s primarnom obitelji (otac i majka, starija sestra živi posebno), zaposlen u obiteljskom poduzeću.

Obiteljska anamneza: bez psihijatrijskog herediteta.

Osobna anamneza: uredno odrastanje. Završio osnovnu školu s odličnim uspjehom te srednju ekonomsku s vrlo dobrim. Godinama se aktivno bavio sportom (rukomet).

Prvi simptomi bolesti javljaju se s 23 godine u vidu izbjegavanja socijalnih kontakata, gubitka interesa za svakodnevne aktivnosti, gubitka interesa za sport. Bolesnik sve više vremena provodi zatvoren u sobu, gleda televiziju ili sluša glazbu. Noćima ne spava, pojačano puši. Zanemaruje osobnu higijenu.

Od početka bolesti do danas u tri navrata hospitaliziran na psihijatrijskim odjelima KB Osijek i NPB Popovača.

Prva hospitalizacija 2005. godine. Hospitaliziran na inzistiranje roditelja jer se sve više zapušta, ne komunicira s okolimom, noću ne spava, zanemaruje obaveze, nezainteresiran za svakodnevne aktivnostima, optužuje roditelje, povremeno verbalno agresivan prema njima.

Nakon 3 tjedna liječenja bolesnik se otpušta kao poboljšan uz teerapiju:

• flufenazin depo 1 amp i.m. sv 3 tjedna.

• diazepam a lo mg l/2, l/2, l tbl.

• zolpidem a lo mg o,o,l tbl po potrebi

Nekoliko mjeseci bolesnik dolazi na redovite kontrole ali ubrzo prestaje s uzimanjem terapije.

Druga hospitalizacija 2007. godine pod sličnom kliničkom slikom. Prvenstveno dominiraju negativni simptomi bolesti.

Nakon 4 tjedna hospitalizacije bolesnik je otpušten uz sljedeću terapiju:

• risperidon a 2 mg l, l, 0 tbl

• diazepam a 5 mg 3 x l tbl

• zolpidem a lo mg 0,0, l tbl po potrebi

Nakon druge hospitalizacije remisija je trajala oko 2 godine.

Početkom 2009 godine ponovno dolazi do pogoršanja osnovne bolesti.

Treća hospitalizacija u 3 - 4 mjesecu 2009. godine.

Pacijent je nekoliko mjeseci pred hospitalizaciju prestao s uzimanjem terapije, po njegovim riječima radi nuspojava, te dolazi do pogoršanja bolesti. U kliničkoj slici dominira socijalna retrahiranost, nezainteresiranost za događanja oko sebe, zapuštanje higijene, paranoidnost prema okolini, prvenstveno obitelji.

Tijekom hospitalizacije u terapiju se uvede olanzapin tbl u dozi od 20 mg uz anksiolitik (dizaepam) 20 mg te stabilizator raspoloženja (na- valproat) u dozi od 1000 mg.

Kako je na ordiniranu terapiju psihičko stanje pacijenta znatno poboljšano, prijeđe se na olanzapin raspadljive tablete (OLANDIX) u večernjoj dozi od 15 mg te se pacijent kao poboljšan otpušta uz preporuku

th: Olanzapin (Olandix raspadljive tablete) a l0 mg 0, 0, l tbl

Olanzapin (Olandix raspadljive tablete) a 5 mg 0, 0, l tbl

diazepam a 5 mg l,l,2 tbl

Na – valproat a 500 mg o,o,2 tbl.

zolpidem a 10 mg 0, 0, l tbl po potrebi

Od zadnje hospitalizacije (2009. godine) do danas (2013. godine) pacijent uredno uzima ordiniranu terapiju redovito se javlja na ambulantne kontrole, uredno obavlja radne aktivnosti, zadovoljan je svojim psihičkim stanjem, bolje komunicira s obitelji i okolinom, uključio se u sportske aktivnosti (stolni tenis, vožnja bicikla) i motiviran je za daljnje liječenje.