Prikaz bolesnika

Pacijent u dobi od 39 godina, oženjen , otac dvoje maloljetne djece. Supruga je nastavnica, a on radi kao poslovođa u građevinskoj firmi. Kao terenski radnik često je odsutan od kuće. Posljednje dvije godine je na bolovanju, otkad mu i datiraju psihički problemi.

Prve psihičke tegobe pojavile su se unatrag četiri godine u vidu pojačane napetosti, problema sa spavanjem, nemogućnosti opuštanja.

Svoje stanje tumačio je brigama vezanim uz obiteljsku situaciju, kao hranitelj obitelji s dvoje male djece.

Na prvi psihijatrijski pregled dolazi u rujnu 2009. godine kada se evidentiraju smetnje iz kruga anksiozno-depresivne domene . Uočeno je i kognitivno-mnestičko stagniranje, emocionalna distanciranost te radna i socijalna disfunkcionalnost.

Na bolovanju, je cijelo vrijeme boravio kod kuće pokušavajući voditi brigu o djeci i kućanstvu dok se supruga vratila na posao.

S vremenom su su sve više dolazila do izražaja oštećenja nastala na kognitivno-mnestičkom te voljno-nagonskom planu, kao i u sferi poremećaja raspoloženja sa depresivnim pomakom u kliničkoj slici.

Psihološko testiranje iz veljače 2011. godine upućuje na početak psihotičnog procesa. Psiholog smatra kako se najvjerojatnije radi o kliničkoj slici shizoafektivnog poremećaja s lošim prognostičkim ishodom s obzirom na dob i učinjene psihološke testove.

Na kontrolom pregledu mjesec dana kasnije ordiniran mu je kvetiapin do 600mg dnevno.

U kliničkoj slici tada dominiraju: apatija, depresivno raspoloženje, osjećaj otuđenosti od svijeta, gubitak interesa i volje, a pacijent ima osjećaj da se život odvija mimo njega.

U terapiju su potom uvedeni klasični antipsihotici, flufenazin tbl. a 5mg (1,1,1) i promazin tbl. a 25mg (1,1,2). Ova terapija nije polučila nikakve pomake u kliničkoj slici, osim pojačane dnevne sedacije bolesnika.

Slijedeći kontrolni pregled bio je u svibnju 2011. godine kada je pacijentu uveden olanzapin tbl. a 5mg (2x1), uz flufenazin tbl. a 5mg (1,0,1) i promazin tbl. a 25mg (0,0,1). Uz navedenu, modificiranu terapiju pacijent se počinje osjećati manje otuđenim.

I dalje je bio depresivan i bezvoljan, a sve ga je više smetala činjenica što ništa ne osjeća kad gleda svoju djecu te kad bi se s njima pokušavao igrati.

U rujnu 2011.godine terapija olanzapinom povisuje se na četiri tablete (a 5 mg 1,1,2) dnevno, a flufenazin i promazin ukidaju se iz terapije.

Nakon uvođenja viših doza olanzapina u redovnu terapiju, bolesnik dolazi na slijedeći kontrolni pregled u veljači 2012. godine u značajno poboljšanom stanju; vidno manje napet, emocionalna ekspresija i mimika znatno su izražajnije. Za vrijeme pregleda uspijevao se i nasmiješiti govoreći o svojoj djeci.

Uz primijenjenu terapiju olanzapina bolesnik se svakim danom osjećao sve bolje, navodeći kako mu je supruga presretna zbog toga te ga gotovo ne prepoznaje koliko se promijenio. Radio je po kući, brinuo za djecu, kuhao ručak, a čak se osjećao i sposobnim za posao.

S obzirom da se bolesnik žalio na presedaciju, terapija olanzapinom je smanjena na 1,0,2). Dobio je i na tjelesnoj težini što mu je, s obzirom na asteničnu građu, i odgovaralo. Supruga je potvrdila pozitivne rezultate dosadašnjeg liječenja.

Pacijent je u međuvremenu umirovljen pod dg: Psihoza.

Uz redovito uzimanje farmakoterapije olanzapinom (tbl. a 5 mg 0,0,2,) u obitelji je sasvim zadovoljavajuće funkcionirao.

Zaključak

Sedativni učinak olanzapina te povećanje tjelesne težine, kao očekivane popratne pojave uzimanja ovog lijeka, terapijski su djelovale pozitivno u smislu povlačenja nesanice te poboljšanja apetita što je dovelo do poželjne tjelesne težine liječenog bolesnika.

U navedenom prikazu bolesnika liječenog olanzapinom vidljivo je kako je primijenjena terapija olanzapinom dovela do zadovoljavajuće remisije psihičkog stanja. Postignut je odličan antipsihotični učinak, redukcija anksioznosti a uspostavljena je i adekvatna emocionalna pratnja kod bolesnika.

Unatoč tomu što se nije uspio rehabilitirati za punu radnu sposobnost,tj. povratak na radno mjesto, bolesnik je nadalje potpuno adekvatno funkcionirao na obiteljskom i socijalnom planu, što je značajno dopridonijelo kvaliteti života cijele obitelji.

Očekivano povećanje tjelesne težine bolesnika može se smatrati pozitivnom nuspojavom s obzirom da je prije liječenja bio izrazito astenične građe.

Iz navedenog primjera zaključujemo da je upravo izborom olanzapina kao antipsihotika izbora u liječenju ostvarena adekvatna remisija. Sedativni učinak lijeka te povećanje tjelesne težine, kao očekivane popratne pojave uzimanja ovog lijeka, terapijski su djelovale pozitivno u smislu povlačenja nesanice te poboljšanja apetita što je dovelo do poželjne tjelesne težine liječenog bolesnika.