Pozitivni simptomi shizofrenije

Deluzije su pogreške rasuđivanja o stvarnosti, nepristupačne uobičajenoj logici, nedostupne korekciji, u pravilu egocentrične i odraz strukture ličnosti.

Pozitivni simptomi shizofrenije su halucinacije i deluzije (sumanute misli ili ideje).

Halucinacijesu poremećaji percepcije kod kojih ne postoji podražaj.

U shizofreniji, maniji ili depresiji pojavljuju se pri očuvanoj svijesti, a kod delirija ili sumračnog stanja pri poremećenoj svijesti (Begić 2016).

Slušne halucinacije mogu  biti u obliku tona ili zvižduka tzv. jednostavne koje nazivamo akoazmi, ili složene u obliku glasova koje nazivamo fonemi. Obično glasovi komentiraju ponašanje bolesnika, mogu ih hvaliti ili vrijeđati. Ako glasovi naređuju bolesniku što da radi govorimo o imperativnim halucinacijama.

Otprilike 60% – 80% bolesnika doživljava slušnehalucinacije, koje u četvrtine bolesnika mogu biti refraktorne na primijenjenu terapiju (Moseley i sur. 2013).

Vidne halucinacije ima oko 27% bolesnika, dolaze kao jednostavne u obliku iskre, svjetla ili boje (fotomi) i kao složene kada se pojavljuju slike predmeta, ljudi, situacija i događaja (vizije). 

Cenestetske halucinacije vezane su za tjelesne osjete, bolesnik može tvrditi da mu netko prevrće ili dodiruje unutarnje organe.

Olfaktorne i okusne halucinacije u shizofreniji su puno rjeđe (Zmigrod i sur. 2016.).

Deluzije su pogreške rasuđivanja o stvarnosti, nepristupačne uobičajenoj logici, nedostupne korekciji, u pravilu egocentrične i odraz strukture ličnosti.

Ideje odnosa najčešće se javljaju u početnim fazama bolesti kada bolesnik sve što čuje ili vidi povezuje sa sobom. Bolesnicima se čini da im se drugi smiju, pričaju o njima, daju znakove i sl.

Paranoidne sumanutosti zasnovane su na projekciji, a bolesnici govore kako ih prate, proganjaju, uništavaju.

Ideje veličine pojavljuju se u obliku megalomanskih i grandioznih uvjerenja o vlastitoj važnosti, podrijetlu, poziciji.

Hipohondrijskesumanute ideje predstavljaju sumanute zablude u odnosu na tijelo i tjelesne funkcije.

Erotskesumanutosti obilježene su uvjerenjima da su obožavani od drugih, da su neke poznate ili značajne osobe zaljubljene u njih, kako mogu „osvojiti“ svakog.

Kada bolesnik sumanuto tumači ili objašnjava uobičajena religijska vjerovanja govorimo o religioznim i mističnim sumanutim idejama (Begić 2016).

Negativni simptomi shizofrenije

Negativni simptomi česti su u prodromalnoj fazi, u prvim epizodama shizofrenije (15%) kao i kod kronično oboljelih (25% - 30%).

Negativni simptomi shizofrenije uključuju zaravnjeni afekt, alogiju, avoliciju i anhedoniju. (Correll CU, Schooler NR. 2020) 

Mogu se podijeliti u dvije kategorije: primarne i sekundarne.

Primarni negativni simptomi nazivaju se i "sindromom deficita". Izravno su uzrokovani shizofrenijom, kroničnog su tijeka i slabijeg terapijskog odgovora (Foussias i sur. 2014.).  

Sekundarni negativni simptomi nisu izravno uzrokovani shizofrenijom, već su posljedica ijatrogenih nuspojava antipsihotika ili okolišnih faktora poput dugotrajnog institucionaliziranja, nedostatka stimulacije ili izostanka socijalne podrške.

Alogija se definira kao siromaštvo govora, obilježena je usporenim mišljenjem. Bolesnik koristi malo riječi, daje kratke odgovore, radi velike i česte pauze (Cohen AS, Mcgovern 2014).

Kad bolesnik nema emocionalni odgovor na okolinu i nezainteresiran je za nju govorimo o zaravnjenom, udaljenom ili hladnom afektu. Ako raspoloženje bolesnika ne odgovara misaonom sadržaju govorimo o paratimiji, a kad mimika ne odgovara raspoloženju koje prati misaoni sadržaj o paramimiji.

Anhedoniju obilježava gubitak životnih interesa. To je nemogućnost da se doživi zadovoljstvo (Jaspers K. 2015). Bolesnik više ne uživa u stvarima u kojima je prije uživao i prilikom sudjelovanja u istima ne osjeća zadovoljstvo i ugodu.

Avolicija jest nemogućnost započinjanja, a potom i održavanja cilju usmjerena ponašanja što rezultira gubitkom socijalne aktivnosti i inicijative. Avolicija je povezana s poteškoćama u učenju, planiranju i anticipaciji (Jaspers K. 2015.).

Negativni simptomi česti su u prodromalnoj fazi, u prvim epizodama shizofrenije (15%) kao i kod kronično oboljelih (25% - 30%) ( Kirkpatrick i sur. 2001).

Alogija i afektivna zaravnjenost povezani su s frontotemporalnom disfunkcijom, avolicija korelira s disfunkcijom striatuma, a anhedonija sa smanjenjem volumena frontalnog režnja mozga i smanjenom reaktivnošću striatuma tijekom očekivanja nagrade (Mitra i sur. 2016).

Iako se anhedonija povezuje s negativnim simptomima shizofrenije, novija istraživanja pokazuju da su osobe sa shizofrenijom sposobne doživjeti ugodne i neugodne emocije jednako intenzivno kao i zdrave osobe (Foussias i sur. 2014).

Dezorganizacija

Dezorganizacija je kompleksna pojava koja obuhvaća niz kognitivnih, jezičnih, ponašajnih i afektivnih simptoma, za sada bez potpune definicije kliničkog fenotipa (Roche et al., 2015).

DSM-5 razlikuje dezorganizirano mišljenje i ponašanje (American Psychiatric Association, 2013)

Dezorganizirano ponašanje ili abnormalno motoričko ponašanje uključuje djetinjasto smijanje, ekscentričnost, manirizme, paradoksalne radnje, agresiju, agitaciju, izvođenje rituala i stereotipija. Kada bolesnik zauzima bizarne položaje tijela i u njima ostaje govorimo o voštanoj savitljivosti. Katatoni stupor karakterizira ukočenost mišića i nemogućnost uspostavljanja kontakta, a kod katatonog negativizma bolesnik se aktivno suprotstavlja pokušajima pokretanja tijela, dok mu se u katalepsiji grče mišići (Begić, 2016.)

Dezorganizirani poremećaj mišljenja može se očitovati kao iskrivljeno ili nekonzistentno razmišljanje, prekid govora, nepravilna konstrukcija fraza ili tangencijalnost u govoru. Bolesnici mogu odgovarati na pitanja na neposredan način, odvojiti se od teme ili koristiti neologizme. U nekim se istraživanjima naglašava da je ubrzani govor jedan od simptoma dezorganizacije (Kaufmann C, Agalawatta 2018).

Kognitivni simptomi

Kognitivne funkcije koje su pogođene shizofrenijom obuhvaćaju različite domene počevši od nižih razina procesiranja informacija do najsloženijih intelektualnih funkcija.

Kognitivne funkcije koje su pogođene shizofrenijom obuhvaćaju različite domene počevši od nižih razina procesiranja informacija do najsloženijih intelektualnih funkcija.

Skupina stručnjaka iz nacionalnog instituta za mentalno zdravlje u kognitivne simptome uključuje oštećenja pažnje, verbalne fluentnosti, pamćenja i izvršnih funkcija, radne memorije, apstraktnog mišljenja, rješavanja problema, razumijevanja socijalnih interakcija (Nuechterlein i sur. 2004).

Poremećaj pažnje lako se uočava. Kad bolesnik ne prati sugovornika i njegove aktivnosti govorimo o hipotenacitetu pažnje. Bolesnici često ne mogu povezati jednostavne događaje i stvari, pažnju im privlače nebitni sadržaji poput raznih zvukova, slike na zidu i sl. Ako se bolesnik usmjerava prema njima, govori se o hipervigilnosti pažnje. Poremećaj pažnje je u uskoj korelaciji s disociranim mišljenjem (Cornblatt BA, Keilp 1994)

Smetnje apstraktnog mišljenja onemogućavaju bolesniku shvaćanje razlike između bitnog i nebitnog, a zbog nedostatka logičkog poimanja oštećeno je razmišljanje i obavljanje svakodnevnih poslova.

Oštećenje kognitivnih funkcija zabilježeno je već i u prodromalnoj fazi bolesti (Tripathi A, 2018), a kognitivni deficiti mogu varirati od umjerenih do teških te dovesti do privremene ili trajne deterioracije mentalnih procesa. Kognitivni simptomi su najbolji prediktor funkcionalnih ishoda bolesti (Isaaca i Januela 2016).

U istraživanjima funkcionalnom magnetskom rezonancom zapaženo je smanjenje aktivacije u dorzalnom prefrontalnom korteksu kod shizofrenih bolesnika s deterioracijom kognitivnih funkcija, dok se u bolesnika bez deterioracija kognitivnih funkcija nalazi prefrontalna hiperaktivacija (Callicott JH, Mattay 1999).

Afektivni simptomi kod osoba sa shizofrenijom

Depresivno raspoloženje, anksioznost, potištenost, osjećaj krivnje, napetost, iritabilnost, zabrinutost, beznađe, suicidalnost, najčešći su afektivni simptomi koji prate shizofreniju.

Afektivni simptomi često prate shizofreniju. Uz depresivno raspoloženje može biti prisutna anksioznost, potištenost, osjećaj krivnje, napetost, iritabilnost, zabrinutost, beznađe, suicidalnost.

Procjenjuje se da oko 25% bolesnika sa shizofrenijom pati od depresije ( procjene variraju od 7% do 75% ovisno o kriterijima studija) (Conley RR, Aschersvanum H 2007).

Depresija i primarni negativni simptomi shizofrenije dijele slične karakteristike, poput smanjenog interesa, emocionalne praznine i psihomotorne usporenosti, a depresija se može javiti i kao sekundarni negativni simptom u shizofreniji (Siris 2000).

Dijagnosticiranje predstavlja izazov, potrebno je temeljito poznavanje longitudinalnog tijeka pojave simptoma raspoloženja i psihotičnih simptoma, procjena izraženosti i težina afektivnih simptoma, kako bi isključili bipolarnu ili unipolarnu depresiju sa psihotičnim simptomima ili shizoafektivni poremećaj. Kod pojavljivanja simptoma depresije, važno je razmotriti diferencijalnu dijagnozu kako bi se isključili drugi mogući uzroci (SZO 1999.).

Simptomi slični depresiji mogu biti uzrokovani kardiovaskularnim, pulmonalnim, neurološkim, endokrinim poremećajima, autoimunim bolestima, anemijom, karcinomima i metaboličkim poremećajima. Nuspojave nekih skupina lijekova (β-blokatori, hipnotici, sulfonamidi, citostatici, nesteroidni antireumatici) povezuju se s pojavom depresije. Također, prestanak uzimanja nekih lijekova, uključujući kortikosteroide i psihostimulanse (nikotin, kofein), može uzrokovati simptome depresije (Siris 2000).

Pacijenti sa shizofrenijom često pate od različitih anksioznih poremećaja. Panične atake imaju prevalenciju od 25%, a panični poremećaj oko 15%. Simptomi panike mogu povećati rizik od suicidalnih misli i ponašanja te povećati rizik za zlouporabu psihoaktivnih tvari (Buckley i sur. 2009).

PTSP pogađa otprilike 29% osoba sa shizofrenijom, ne smatra se dijelom shizofrenije, već je posljedica većoj izloženosti traumatskim iskustvima

Približno 23% pacijenata sa shizofrenijom u komorbiditetu ima opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), no točnu prevalencija je teško odrediti zbog sličnosti simptoma OKP-a s deluzijama i dezorganiziranim ponašanjem. Komorbiditet OKP-a sa shizofrenijom povezan je s ranijim početkom poremećaja, više psihotičnih simptoma, slabijim egzekutivnim funkcijama i depresijom (Buckley i sur. 2009).

Agresivni simptomi poput hostilnosti, impulzivnosti, verbalne i fizičke agresija pojavljuju se u shizofreniji, ali nisu specifični za shizofreniju. Mogu biti dio kliničke slike u bolesnika s bipolarnim afektivnim poremećajem, poremećajem osobnosti, demencijom, ADHD-om i drugima.

Psihotični simptomi, poput deluzija i halucinacija, uz posljedičnu sumnjičavost i neprijateljstvo, mogu rezultirati agresivnim ponašanjem. Ovi simptomi često dovode do stigmatizacije bolesnika i lošijeg ishoda liječenja (Pompili M, Fiorillo A. 2015). 

Zaključak

Oboljeli od shizofrenije mogu iskusiti širok raspon simptoma koji utječu na različite aspekte njihovih života. Stoga je bitno da svi (bolesnici, obitelji, društvo i liječnici) budu informirani, kako bi se pravovremeno prepoznali simptomi i osigurala odgovarajuća podrška da bolesnici mogu ostvariti svoje životne ciljeve.

Literatura

1. Sadock BJ, Sadock VA. Kaplan&sadock’s comprehensive textbook of psychiatry. 9th edition, lippincott williams & wilkins, 2009.
2. Begić D. Psihopatologija. Zagreb: medicinska naklada, 2016.
3. Moseley p, Fernyhough C, Ellison A: auditory verbal hallucinations as atypical inner speech monitoring, and the potential of neurostimulation as a treatment option. Neurosci biobehav rev 37(10 pt 2):2794–2805, 2013 24125858
4. Zmigrod l, Garrison JR, Carr J, Simons JS: the neural mechanisms of hallucinations: a quantitative meta-analysis of neuroimaging studies. Neurosci biobehav rev 69:113–123, 2016 27473935
5. Correll CU, Schooler NR. Negative symptoms in schizophrenia: a review and clinical guide for recognition, assessment, and treatment. Neuropsychiatr dis treat. 2020;16:519–34. 
6. Foussias G, Agid O, Fervaha G i sur: negative symptoms of schizophrenia: clinical features, relevance to real world functioning and specificity versus other cns disorders. Eur neuropsychopharmacol 24(5):693–709, 2014 24275699
7. Cohen AS, Mcgovern JE, Dinzeo TJ, Covington MA. Speech deficits in serious mental illness: a cognitive resource issue? [internet]. Schizophr res 2014;160(1-3):173-9.
8. Jaspers K. Opća psihopatologija. Zagreb: Matica Hrvatska, 2015.
9. Kirkpatrick b, buchanan rw, ross de, et al: a separate disease within the syndrome of schizophrenia. Arch gen psychiatry 58(2):165–171, 2001 11177118
10. Mitra S, Mahintamani T, Kavoor AR i sru. Negative symptoms in schizophrenia. Ind psychiatry j 25(2):135–144, 2016 28659691
11. Roche E, Creed L, Macmahon D i sur. The epidemiology and associated phenomenology of formal thought disorder: a systematic review. Schizophr bull 41(4):951–962, 2015 25180313
    1. American psychiatric association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). Https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425596
12. Kaufmann C, Agalawatta N, Malhi GS. Catatonia: stereotypies, mannerisms and perseverations. Aust n z j psychiatry 2018;52(4):391-3.
13. Nuechterlein KH, Barch DM, Gold JM i sur. Identification of separable cognitive factors in schizophrenia. Schizophr res 72(1):29–39, 2004 15531405
14. Cornblatt BA, Keilp JG. Impaired attention, genetics, and the pathophysiology of schizophrenia. Schizophr bull 1994;20(1):31-46.
15. Tripathi A, Kar Sk, Shukla R. Cognitive deficits in schizophrenia: understanding the biological correlates and remediation strategies. Clin psychopharmacol neurosci. 2018;16(1):7–17..
16. Isaac C, Januel D. Neural correlates of cognitive improvements following cognitive remediation in schizophrenia: a systematic review of randomized trials. Socioaffect neurosci psychol 6(6):30054, 2016 26993787
17. Callicott JH, Mattay VS, Bertolino A, Finn K, Coppola R, Frank JA i sur. Physiological characteristics of capacity constraints in working memory as revealed by functional mri. Cereb cortex 1999;9:2026
18. Conley RR, Aschersvanum R, Zhu B, Faries D, Kinon BJ. The burden of depressive symptoms in the longterm treatment of patients with schizophrenia. Schizophr res. 2007; 90(13): 186–197
19. Siris SG: depression in schizophrenia: perspective in the era of “atypical” antipsychotic agents. Am J Psychiatry 157(9):1379–1389, 2000 10964850
20. Svjetska zdravstvena organizacija. Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja mkb-10. Deseta rev. Zagreb: medicinska naklada; 1999.
21. Buckley PF, Miller BJ, Lehrer DS. Psychiatric comorbidities and schizophrenia. Schizophr bull 35(2):383–402, 2009 19011234.
22. Pompili M, Fiorillo A. Aggression and impulsivity in schizophrenia. Psychiatr times. 2015;32(7).