Cilj istraživanja bio je procijeniti usklađenost propisivanja tromboprofilaktičkog liječenja u bolesnika s permanentnom atrijskom fibrilacijom (pAF) s kliničkim smjernicama Europskoga kardiološkog društva (medicina utemeljena na dokazima i klinička praksa).

U prospektivno presječno istraživanje susljedno su uključena 674 bolesnika (59% muškaraca) otpuštenih s kardiološkog odjela s dijagnozom pAF. Težina tromboembolijskog (TE) rizika procijenjena je CHA₂DS₂-VASc-sustavom, a rizik od krvarenja HAS-BLED-sustavom.

U skupinu velikog TE rizika klasificirano je 578 (86%), umjerenog 57 (8%), a malog 39 (6%) bolesnika. Tromboprofilaksa je primijenjena u 601 (89%) bolesnika: varfarin u 310 (46%), acetilsalicilna kiselina u 258 (38%), a klopidogrel u 33 (5%).

Varfarin je propisan u 47% bolesnika velikog, 49% bolesnika umjerenog te u 26% bolesnika malog TE rizika (P=0,03), a acetilsalicilna kiselina u 39% bolesnika malog, 39% bolesnika umjerenog i 38% bolesnika velikog TE rizika (P=0,998).

Acetilsalicilna kiselina (P<0,001) i varfarin (P=0,007) bili su značajno češće korišteni u skupini bolesnika s velikim rizikom od krvarenja, u kojoj je zabilježena jednaka učestalost propisivanja varfarina i acetilsalicilne kiseline (53% prema 47%; P=0,416).

Dob ³75 godina bila je nezavisni prediktor neprimjenjivanja (OR 1,7; 95% CI 1,2–2,4; P=0,003), a anamneza moždanog infarkta primjenjivanja varfarina (OR 0,47; 95% CI 0,29–0,76; P=0,002).

Prilikom propisivanja tromboprofilaktičkog liječenja bolesnicima s pAF liječnici se ne pridržavaju preporučenih smjernica. Unatoč nepostojanju kontraindikacija značajan udio bolesnika s velikim TE rizikom nije dobio varfarin. Istodobno, varfarin je propisivan bolesnicima s malim TE rizikom čime su nepotrebno izloženi neželjenim učincima antikoagulantnog liječenja.

Ivona Božić, Vesna Čapkun, Dorotea Božić, Svjetlana Karabuva, Krešimir Čaljkušić, Gorana Trgo, Vedran Carević, Damir Fabijanić