Moždani udar drugi je vodeći osnovni uzrok smrti u svijetu i vodeći uzrok invalidnosti u odraslih osoba. U 80 do 85 % slučajeva riječ je o ishemijskom moždanom udaru, a u 15 do 20 % slučajeva o hemoragijskom moždanom udaru koji ima lošiju prognozu. Tranzitorna ishemična ataka često je prediktor moždanog udara. Unatoč specifičnim endovaskularnim metodama liječenja moždanog udara prevencija ostaje najsnažnija strategija u liječenju te bolesti.

Zahvaljujući prvenstveno promjenama u načinu života, boljem zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom, i u pogledu sekundarne prevencije i u zbrinjavanju u akutnoj fazi bolesti, incidencija moždanog udara u razvijenim se zemljama smanjila, a mortalitet reducirao. Temeljem podataka o porastu tereta moždanog udara posebice u žena Američka udruga za srce i Američka udruga za moždani udar donijele su smjernice za prevenciju moždanog udara u žena. Danas se provode brojna istraživanja genetskih čimbenika, posebno se istražuju lokusi na 12. i 13. kromosomu, što bi moglo dovesti do otkrića novih bioloških markera za prevenciju, dijagnostiku i alternativnu strategiju liječenja.

U zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom razlikujemo tri razine: prevenciju, intervenciju tijekom akutne faze te skrb i liječenje nakon akutne faze. U sklopu prevencije provodi se otklanjanje rizičnih čimbenika povezanih sa stilom života, liječenje bolesti koje predstavljaju čimbenike rizika, propisivanje specifičnih lijekova (peroralni antikoagulansi i antiagregacijska terapija) te operativno liječenje značajnih stenoza karotidne arterije. Najvažniji terapijski postupci kod moždanog udara i tranzitorne ishemijske atake su snižavanje visokog krvnog tlaka, endovaskularna terapija i dvojna antiagregacijska terapija.

Ines Diminić-Lisica

Predavanje održano na 6. Kongresu Društva nastavnika opće/obiteljske medicine, Zagreb, ožujak 2015.