Terapija antikoagulansima povezana je s velikim, čak i smrtonosnim, hemoragijskim događajima kod starijih pacijenata koji padnu ili dožive drugačiju traumu. Fizička aktivnost smanjuje rizik od padova kod takvih pacijenata, ali bilo je nejasno povećava li rizik od krvarenja povezanih s antikoagulantnom terapijom.

Kako bi to ispitali, švicarski znanstvenici proveli su prospektivnu, multicentričnu, kohortnu studiju kod ukupno 988 pacijenata dobi iznad 65 godina koji su primali antikoagulanse u terapiji venske tromboembolije. Ispitanici su popunjavali upitnik o fizičkoj aktivnosti.

Srednje vrijeme praćenja bilo je 22 mjeseca (raspon, 11-33 mjeseca), a za to vrijeme je incidencija većih krvarenja bila 6,9 na 100 pacijent-godina. Incidencija krvarenja smanjivala se s povećanjem fizičke aktivnosti – stope hemoragijskih događaja povezane s niskom, srednjom i visokom razinom aktivnosti bile su 11,6, 6,3 i 3,1 na 100 pacijent-godina, redom. Nakon multivarijatne prilagodbe, pacijenti s visokom razinom aktivnosti imali su statistički značajno manji rizik od krvarenja od onih s niskom razinom fizičke aktivnosti. Pacijenti sa srednjom razinom aktivnosti nisu imali značajno manji rizik od krvarenja od onih s niskom razinom aktivnosti.

Uzimajući u obzir rezultate ove studije, bitno je potaknuti pacijente koji uzimaju antikoagulantnu terapiju da se što više kreću kako bi održali dobru fizičku formu koja će doprinijeti njihovom zdravstvenom stanju na mnogo načina.