Dr. Chan i kolege analizirali su podatke od 26 000 bolesnika s akutnim koronarnim sindromom koji su sudjelovali u 4 različite studije. Među tim bolesnicima bilo je 8562 bolesnika koji su tijekom hospitalizacije imali krvarenje.
Većina bolesnika s krvarenjem je otpuštena iz bolnice s preporukom uzimanja acetilsalicilne kiseline ili klopidogrela, međutim njih 9.6% bilo je otpušteno kući bez antiagregacijske terapije.
Nakon 6 mjeseci, bolesnici koji nisu imali antiagregacijsku terapiju, imali su signifikantno veći rizik za smrt, infarkt miokarda ili cerebrovaskularni inzult.
Bolesnici koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI), a također su krvarili, imali su četverostruko veći rizik za infarkt miokarda, smrt ili cerebrovaskularni inzult ukoliko nisu imali antiagregacijsku terapiju.
Također, pokazalo se kako je dvojna antiagregacijska terapija i kod tih bolesnika učinkovitija.
S obzirom na posljedice koju nosi izostanak antiagregacijske terapije, Dr. Chan je zaključio kako bi se ista morala ponovno uključiti u terapiju bolesnicima s akutnim koronarnim sindromom čim procijenimo kako je to sigurno, no svakako bi bilo uputno istu uključiti prije no što bolesnik bude otpušten iz bolnice.