Istraživanje je uključilo gotovo 5000 pacijenata starijih od 65 godina s akutnim infarktom miokarda i fibrilacijom atrija kojima je ugrađen koronarni stent. Malo više od jedne četvrtine pacijenata, njih 27,6 %, otpušteno je iz bolnice uz propisanu trojnu terapiju. Nakon 2 godine, incidencija velikih neželjenih kardiovaskularnih događaja (smrti, moždanog udara ili rehospitalizacije zbog infarkta miokarda) nije se razlikovala između skupine koja je bila na terapiji s uključenim varfarinom i skupine pacijenata liječenih dvojnom terapijom. Međutim, pacijenti na trojnoj terapiji bili su značajno skloniji krvarenju koje je zahtjevalo hospitalizaciju (18 % vs. 11 %), uključujući intrakranijalnu hemoragiju (3.4 % vs. 1.5% ). 

Obzirom na učestalost propisivanja trojne terapije, pod hitno je potreban veći broj studija koje bi pokazale nosi li ovakva terapija sa sobom nepotrebne opasnosti. Do tada, preporuka je da se trojna terapija koristi kod onih pacijenata koji imaju najveći rizik za nastanak tromboze i najmanji rizik za krvarenje.