Uloga liječnika obiteljske medicine

Bolesnik je danas vrlo dobro informiran o bolestima i zainteresiran za njihovo liječenje. Zato je jako bitna komunikacije između liječnika i bolesnika te uzajamno povjerenje na kojem treba iz posjete u posjet raditi.

Nezaobilazna je uloga liječnika obiteljske medicine u liječenju i praćenju kroničnih nezaraznih bolesti. Obiteljski je liječnik najbliži i najdostupniji kroničnom pacijentu u rješavanju njegovih potreba. Broj kroničnih bolesti iz dana u dan je veći. To pripisujemo produženom životnom vijeku i sve boljoj i suvremenijoj dijagnostici i terapiji pojedinih bolesti. Očekivano trajanje života produžilo se u posljednjih sto godina za 100%, a nemjerljivo je napredovanje medicinskih dostignuća. Istraživanja pokazuju da se između 37. i 57. godine života može očekivati da čovjek boluje od 3 do 4 kronične bolesti. U 65. godini života broj kroničnih bolesti se udvostručuje, a nakon toga se u svakom desetljeću očekuje najmanje jedna kronična bolest.

Osnovna je zadaća liječnika obiteljske medicine prevencija, pravodobno otkrivanje i liječenje te praćenje u svekolikom okolišu, gdje kronični bolesnik živi, radi i stanuje. Prihvatljivost terapije i terapeutskih postupaka mora se stalno evaluirati i pratiti s naglaskom na smanjenje nuspojava i povećanje suradljivosti.

Bolesnik je danas vrlo dobro informiran o bolestima i zainteresiran za njihovo liječenje. Zato je jako bitna komunikacije između liječnika i bolesnika te uzajamno povjerenje na kojem treba iz posjete u posjet raditi.

Utjecaj liječnika na suradljivost bolesnika

Rezultati brojnih ispitivanja ukazuju da polovica svih pacijenata zaboravi informacije dobivene usmeno od svog liječnika, dok gotovo dvije trećine (60 posto) već jedan sat nakon napuštanja ambulante nije u stanju ponoviti što im je savjetovano činiti.

Razmatrajući brojne uključene čimbenike možemo reći kako postoji prirodna sklonost liječnika da lošu suradljivost smatra bolesnikovom greškom – konačno, bolesnik je taj koji mora progutati tabletu ili ići na pregled.

Ali postoji još mnogo čimbenika koji dovode do uzimanja tablete ili dolaska na pregled koje treba razmotriti. Na primjer, što je s bolešću ili stanjem koje se liječi: je li simptomatsko ili asimptomatsko, opasno po život ili je samo smetnja? Što je pak sa samim liječenjem: je li neugodno, neprimjereno ili skupo? Je li učinkovito? Je li liječnikovo okruženje takvo da omogućava redovito praćenje? Ulijeva li liječnik povjerenje u proces u liječenja ili određeni stavovi smetaju suradljivosti?

Liječnici moraju razumjeti ljude i uspješno komunicirati s pacijentima i članovima njihovih obitelji, s predstavnicima zajednice raditi na rješavanju javnozdravstvenih problema i komunicirati s drugim zdravstvenim osobljem, što je preduvjet za timski rad.

Rezultati brojnih ispitivanja ukazuju da polovica svih pacijenata zaboravi informacije dobivene usmeno od svog liječnika, dok gotovo dvije trećine (60 posto) već jedan sat nakon napuštanja ambulante nije u stanju točno kazati što im je savjetovano činiti.

Što je još gore, samo 35 posto pacijenata primi instrukcije od liječnika kako i koliko često uzimati lijek. Onaj kritični moment u ambulanti, kad liječnik i bolesnik stupe u interakciju, međusobnu komunikaciju, od vitalne je važnosti.

Mali vodič za bolesnike

Devet pitanja koja bi bolesnik trebao postaviti liječniku prije nego napusti ambulantu:

1. Koja je moja dijagnoza?
2. Kako će mi lijek pomoći da se osjećam bolje?
3. Kada moram početi uzimati lijek?
4. Kako često uzimati lijek?
5. U koje vrijeme uzimati lijek?
6. Koliko dugo traje terapija?
7. Koje nuspojave lijeka mogu očekivati?
8. Kada se moram obratiti liječniku u vezi s nuspojavama?
9. Kada moram doći na sljedeću redovnu kontrolu?

Zadatak liječnika za uspješniju suradljivost

1. Otkrivanje – bilježiti dolaske i postizanje terapijskih ciljeva, pitati bolesnika.

2. Prevencija - olakšati pristup u ordinaciju i učiniti posjet bolesniku ugodnim,

- pojednostaviti režim liječenja,

- dati jasne, poželjno pisane upute,

- učiniti bolesnika aktivnim sudionikom,

- koristiti telefon ili pismo kao podsjetnik.

3. Liječenje - izdvojiti i pratiti one koje ne dolaze,

- podsjećati bolesnika, koristiti povratne informacije i pozitivno poticati,

- prilagoditi učestalost posjeta u svrhu poboljšanja suradljivosti,

- uključiti supružnika ili drugog partnera,

- kontinuirano raditi na poboljšanju suradljivosti dok god je to potrebno.

Komunikacija s pacijentom

Susret u liječničkoj ordinaciji treba uključiti izmjenu informacija, koja će na kraju dovesti do uzajamno zadovoljavajućih odluka, razviti međusobno razumijevanje i izgraditi povjerenje.

Vrijeme provedeno u ordinaciji često nije korisno iskorišteno te pacijent, umjesto da napusti ordinaciju informiran, odlazi bez potpunih i dovoljno razumljivih informacija o svom stanju i o načinu uzimanja terapije. Često se zbog loše komunikacije pacijenti osjećaju nezadovoljni, neshvaćeni ponekad čak i omalovaženi.

Istraživanja o tome kako bolesnici mogu postati partneri u svojem medicinskom liječenju nedvojbeno pokazuju da pacijenti, ako žele izvući punu korist od propisanog režima terapije, moraju prihvatiti i razumjeti svoje dijagnoze, složiti se s predloženim liječenjem i direktno izraziti svoje dvojbe i zabrinutosti.

Takav način komunikacije bi trebao promijeniti ponašanje pacijenta u ordinaciji i poboljšati njegov odnos prema terapiji.

Pacijent bi trebao biti pošten i iskren u vezi svoje povijesti bolesti i životnih navika te preuzeti odgovornost za otvoreno iskazivanje zabrinutosti za vrijeme pregleda u ordinaciji. S druge strane, liječnici su obavezni pružiti stručnu, na pacijenta fokusiranu brigu, s puno osjećaja i volje da se zauzme za pacijenta kako bi postigao optimalan dugoročan rezultat.

Liječnička posjeta treba uključiti izmjenu informacija, koja će u konačnici dovesti do uzajamnog zadovoljstva, razviti međusobno razumijevanje i izgraditi povjerenje.

Pacijent - partner

Od kritične je važnosti prvenstveno se fokusirati na uredno uzimanje lijekova, onako kako je doktor preporučio. Jednom kad liječnik i pacijent počnu zajedno raditi na uspješnom liječenju lijekovima, primjena dodatnih mjera, kao što su promjene stila života, postaje lakša.

Pacijenti trebaju postati partneri kad se radi o njihovom vlastitom zdravlju. To se može postići uključujući ih u odluke o propisivanju lijekova, o opcijama terapije, ohrabrujući ih da uzimaju svoje lijekove, podučavajući ih o važnosti ponovnog podizanja recepata i pridržavanja režimu eventualno dugotrajnog liječenja, dakle sve ono što pridonosi optimalnim rezultatima.

Bolesnici koji napuštaju ambulantu s ukratko napisanom informacijom, koja se direktno odnosi na njihove potrebe i zabrinutosti, mogu naknadno, nakon pregleda, baciti pogled na tu pribilješku. To im može biti od pomoći u razumijevanju svoje bolesti i poduzimanju potrebnih koraka u njezinom liječenju.

Ipak, pacijenti još uvijek mogu odlučivati o tome hoće li slijediti terapiju ili će dignuti ruke od nje. Čak ako i dođu u ambulantu na pregled, oni se mogu ne složiti sa savjetom da im je potrebno liječenje. U stvari, 47 posto bolesnika ne pridržava se terapije, zato jer nisu uvjereni da im je potrebna. Čak ako se i slože s time da im je potrebno poduzimanje određenih mjera, oni mogu zaboraviti otići podići lijek. Ili, ako ga i podignu, mogu ga ne uzimati onako kako je propisano.

Od kritične je važnosti prvenstveno se fokusirati na uredno uzimanje lijekova, onako kako je doktor preporučio. Jednom kad liječnik i pacijent počnu zajedno raditi na uspješnom liječenju lijekovima, primjena dodatnih mjera, kao što su promjene stila života, postaje lakša.

Pomoć u poboljšanju suradljivosti pacijenta

Postizanje poboljšanja u pridržavanju terapije zahtijeva strategije koje se temelje na provjerenim tehnikama. Tu su uključene instrukcije pacijentima, smjernice za savjetovanje bolesnika kad su u pitanju specifični terapeutski režimi, sastanci s pacijentima u okviru grupa za podršku, pisani i e-poštom poslani podsjetnici za bolesnike. Također, od pomoći mogu biti različite vrste pozitivnih poticaja i nagrada, kao što su izričito iskazivanje priznanja bolesniku za njegove napore da se savjesno drži liječenja, kao i razni pisani materijali, vođenje dnevne liste uzetih lijekova i još neki predmeti koji su tako dizajnirani da promiču pacijentovu urednost u terapiji.

Time se postiže da pacijent preuzme odgovornost za svoje zdravlje i postane partner s liječnikom u svrhu svog medicinskog izlječenja.

Literatura

1. M. Keglević-Vrcić, Komunikacija između liječnika obiteljske medicine i bolesnika, Obiteljska medicina, Zagreb, 2000.

2. S. Blažeković-Milaković, Zaštita mentalnog zdravlja, Obiteljska medicina, Tg, 2000.

3. S. Vuletić, Heredogram, Obitelj i zdravlje, Zg, Os, Ri, St, 1996.

4. R.E. Rakel: Osnove obiteljske medicine , 2005.

5. I. Belan: Pomoći sam sebi i svojoj zdravstvenoj zaštiti ,2008. http://www.magicus.info/pr2.php?id=11350