Moždani krvotok – zrcalo moždane funkcije i uzrok njene promjene
21.04.2018.
U povijesti je psihijatrije i konceptualizacije psihičkih funkcija i poremećaja, ideja o ulozi krvi, kao dio šire humoralne teorije svih (somatskih i psihičkih) funkcija, igrala značajnu ulogu još od antičkih vremena. Uz brojne izmjene, ta je teorija o odlučujućoj ulozi tjelesnih tekućina bila prisutna i često dominantna do 19. stoljeća, da bi napretkom istraživanja tjelesnih sustava (pa tako i krvotoka) i postavljanjem stanične teorije polako utonula u zaborav i zauzela mjesto povijesnog kurioziteta ili igrališta alternativnih medicinskih teorija.
Protekle dvije decenije su, međutim, donijele ponovni fokus na moždani krvotok, iako iz potpuno drugih razloga. Promjene opskrbe krvlju kao indikatori promjene funkcije mozga postale su zahvaljujući specifičnim magnetskim svojstvima krvi zaglavni kamen suvremenog istraživanja psihičkih poremećaja, ali i normalnih funkcija i svega onoga što čini našu osobnost. Metode funkcijske magnetne rezonance postale su danas standard u istraživanju neurobiologije u podlozi patoloških psihičkih fenomena, napora da se izrade klasifi katori psihičkih poremećaja i specifične fokusirane terapijske intervencije, ali i u istraživanju jezika, procesa odlučivanja i drugih misaonih procesa koji se nalaze u podlozi svih naših odnosa i društva.
Uvid u značaj brojnih i široko distribuiranih centara u središnjem živčanom sustavu za koordinirano odvijanje složenih funkcija pokazao nam je i kako bi i minimalne promjene u lokalnom krvotoku mogle djelovati na diskretnu ili grublju „organsku“ promjenu spomenutih funkcija. Isto se dokazalo kroz dobro dokumentirane organske promjene nakon velikih promjena moždanog krvotoka no i kroz anegdotalne prikaze specifičnih slučajeva diskretnijih lokalnih promjena.
Prof. dr. sc. Vlado Jukić 1, Aleksandar Savić 2, dr.med.
1Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zavod za forenzičku psihijatriju, 2Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zavod za dijagnostiku i intenzivno liječenje
