Adaptacija na stres može biti korisna ili štetna. Raspon odgovora se kreće između rezilijencije ili otpornosti, pa do vrlo štetnih učinaka, a odgovori ovise o jačini i vrsti stresora, te psihološkim i fiziološkim osobinama osobe izložene stresoru. Stresor do određene razine poboljšava sposobnost odgovora na izazove života, te dovodi do jačanja prilagodbenih kapaciteta (izreka: „što me ne ubije, to me ojača“), ali, nakon određene jačine, gubi svoj pozitivan učinak i postaje razoran, te izaziva štetu. U svakom slučaju, mozak je organ koji određuje što je opasno i štetno, ali i organ u kojem započinje kaskada odgovora na stresni događaj, jer regulira emocije i ponašanje ključne ne samo za preživljavanje, nego i za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Nagli porast kortizola uslijed stresa može dovesti do pojačanog upamćivanja snažno emocionalno „obojenih“ događaja, dok produžena izloženost stresu dovodi do oslabljenog pamćenja.