Shizofrenija predstavlja značajan problem javnom zdravstvu i jedna je od bolesti s najvišim stupnjem onesposobljenja. U podstudiji koja je dio velikog projekta u srednjoj i istočnoj Europi okarakteriziran je teret shizofrenije na zdravstveni sustav te na pojedinca.

Psihijatri iz 7 zemalja srednje i istočne Europe ispunjavali su upitnike kako bi se prikupile informacije o povijesti bolesti, karakteristikama, terapijskom protokolu i izvorima za svakog nasumično odabranog pacijenta. Svi podaci su statistički analizirani i uspoređeni među zemljama.

Podstudija je uključila podatke od 931 pacijenta, prosječne dobi od 40,7 godina. Podaci su pokazali da je prosječan broj dana provedenih u bolnici godišnje, po pacijentu 25,3 dana. Hospitalizirani su prosječno jednom godišnje, uz 9,4 posjeta psihijatru. Podaci o bračnom statusu govore da su 61% pacijenata samci, 12% je rastavljeno, a 22% u braku ili izvanbračnoj zajednici. Gotovo 84% pacijenata živi s obitelji ili partnerom, 17% živi samo, a 25% pacijenata dobiva pomoć socijalnih radnika. Za oboljele se najčešće brine obitelj, i to u 60% slučajeva, a u 4% slučajeva su članovi obitelji morali prestati raditi kako bi osigurali adekvatnu brigu. Nezaposleno je 29% pacijenata, 56% prima invalidninu, a samo 19% ima stalan posao ili se obrazuje.

Prema podacima dobivenima u studiji može se zaključiti da shizofrenija ima značajan utjecaj na živote pacijenata i živote njihovih skrbnika te uvelike utječe na njihovu socijalnu integraciju.