Heterogenost moždanih abnormalnosti u psihijatrijskim poremećajima
12.10.2023.
Velika studija oslikavanja mozga odraslih osoba sa šest različitih psihijatrijskih bolesti pokazuje da je heterogenost u regionalnim odstupanjima volumena sive tvari opće obilježje psihijatrijske bolesti, ali da su ta regionalno heterogena područja često ugrađena unutar zajedničkih funkcionalnih krugova i mreža.
Desetljećima su istraživači mapirali područja mozga koja pokazuju smanjeni volumen sive tvari (GMV) kod ljudi kojima su dijagnosticirane razne mentalne bolesti, ali te su karte generirane samo na razini grupnih prosjeka. To znači da možemo razumijeti kako se mozak ljudi s, recimo, shizofrenijom, u prosjeku razlikuje od zdravih, ali ne se možemo reći puno o pojedinačnim bolesnicima.
Za svoju studiju, istraživači su koristili nove statističke tehnike koje je razvio dr. Andre Marquand, koji je suvodio projekt, kako bi okarakterizirali heterogenost razlika u GMV-u u 1294 osoba kojima je dijagnosticiran jedan od šest psihijatrijskih stanja i 1465 podudarnih kontrola.
Ove tehnike omogućuju usporedbu veličine preko 1000 različitih regija mozga kod bilo koje osobe u odnosu na ono što bismo trebali očekivati u općoj populaciji. Na taj način može se identificirati, za bilo koju osobu, regiju mozga koja pokazuje neobično male ili velike količine GMV-a, s obzirom na dob i spol.
Klinički uzorak uključivao je 202 osobe s poremećajem iz spektra autizma, 153 s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), 228 s bipolarnim poremećajem, 161 s velikim depresivnim poremećajem, 167 s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OCD) i 383 sa shizofrenijom.
Potvrđujući ranija otkrića, istraživači su otkrili da su oni s psihijatrijskim bolestima pokazali više odstupanja od GMV nego zdrave kontrolne skupine.
Međutim, na individualnoj razini, odstupanja od očekivanog za regionalni volumen sive tvari bila su vrlo heterogena, zahvaćajući isto područje u manje od 7% ljudi s istom dijagnozom.
Ovaj rezultat znači da je teško precizno odrediti ciljeve liječenja ili uzročne mehanizme fokusiranjem samo na grupne prosjeke. To također može objasniti zašto ljudi s istom dijagnozom pokazuju veliku varijabilnost u svojim profilima simptoma i ishodima liječenja.
Ipak, unatoč značajnoj heterogenosti na regionalnoj razini u različitim dijagnozama, ta su odstupanja bila ugrađena u zajedničke funkcionalne sklopove i mreže u do 56% slučajeva. Pristup koji su istraživači razvili otvara nove mogućnosti za mapiranje moždanih promjena kod mentalnih bolesti, nudeći dublji uvid u to kako je mozak zahvaćen kod pojedinih ljudi.