Duboka mozgovna stimulacija u liječenje neuroloških i psihijatrijskih bolesti
05.05.2017.
Duboka mozgovna stimulacija kao terapija poremećaja pokreta postala je učestalije indicirana terapija nakon što je grupa neurologa i neurokirurga iz Grenobla 1993. godine objavila rad o uspješnom smanjenju simptoma Parkisonove bolesti uporabom električne stimulacije subtalamičke jezgre.
Duboka mozgovna stimulacija je prihvaćena u svijetu kao dokazana terapija koja uvelike poboljšava kvalitetu života bolesnika s Parkinsovom bolesti, esencijalnim tremorom i distonijama.
Značajan doprinos u liječenju poremećaja pokreta je duboka mozgovna stimulacija globus palidusa, pars interna, koja postaje terapija izbora u mladih bolesnika s primarnom distonijom.
Danas, duboka mozgovna stimulacija je prihvaćena u svijetu kao dokazana terapija koja uvelike poboljšava kvalitetu života bolesnika s Parkinsovom bolesti, esencijalnim tremorom i distonijama.
Duboka mozgovna stimulacija ranije se koristila u liječenju bolesnika s kroničnim tvrdokornim bolovima.
U recentnoj stručnoj literature nalazimo pokušaje da se ova metoda neurokirurškog liječenje koristi i u drugim neurološkim i psihijatrijskim bolestima poput epilepsije, Alzheimerove demencije, obsesivno kompulzivnim sindromima, “cluster” glavoboljama, poremećajima svijesti ali se predlaže i kod liječenja pretilosti, ovisnosti, anorexia nervosa pa čak i u primjeni kod agresivnog ponašanja ili homoseksualnosti. Sve ovo dovodi do brojnih kontraverzi kako u medicinskom smislu, tako i u etičkom, gospodarskom, političkom pa i religiozinom aspektu.
Darko Chudy