Mikroplastika su čestice plastike, manje od 5 milimetara, koje se mogu pronaći posvuda, od dubokih oceana do antarktičkog leda. Nalaze se u zraku koji udišemo, vodi koju pijemo i hrani koju jedemo. Mogu čak ući u naš krvotok izravno kroz plastične medicinske uređaje.

Studije pokazuju da su mikroplastika i manja nanoplastika dospjele u ljudski mozak, jetru i bubrege, ali istraživači tek počinju shvaćati što se događa s tim plastičnim česticama i kakav je njihov učinak na ljudsko zdravlje.

U najnovijoj studiji, objavljenoj u Science Advances, istraživači sa Sveučilišta u Pekingu, željeli su bolje razumjeti kako mikroplastika utječe na mozak. Koristili su tehniku ​​fluorescentnog snimanja zvanu minijaturna dvofotonska mikroskopija kako bi promatrali što se događa u mozgu miša kroz prozirni prozor kirurški ugrađen u lubanju životinje.

Istraživači su miševima dali vodu s fluorescentnim kuglicama od polistirena, popularnog proizvoda koji se koristi za izradu kućanskih aparata, pakiranja, pa čak i igračaka. Oko tri sata kasnije pojavile su se fluorescentne stanice. Daljnje istraživanje pokazalo je da su imunološke stanice neutrofili i fagociti progutale svijetle plastične mrlje. Neke od tih stanica vjerojatno su ostale zarobljene u uskim zavojima sićušnih krvnih žila u području korteksa mozga. Više stanica s plastičnom ambalažom ponekad bi se nakupilo poput sudara u krvnim žilama. Neke su na kraju nestale, ali druge su ostale tijekom četverotjednog razdoblja promatranja.

Kada su istraživači intravenski ubrizgali plastične kuglice u miševe, promatrali su svjetleće stanice već u roku od nekoliko minuta. Manje čestice rezultirale su s manje prepreka.

Čini se da se prepreke ponašaju slično krvnim ugrušcima, kažu istraživači. Otkrili su da je miševima kojima je davana mikroplastika smanjen protok krvi u mozgu i pokretljivost. Učinci su trajali nekoliko dana. Znanstvenici su vidjeli slične opstrukcije u srcu i jetri miša, ali rezultati tih studija još nisu objavljeni.