Prof. dr. sc. Dunja Degmečić, dr.med, specijalist psihijatar
15.12.2015.
Veliki broj studija opisuje da žene liječene antipsihoticima pokazuju bolji terapijski odgovor i bolje poboljšanje od muškaraca. Ta činjenica nam pokazuje da je važno imati na umu spolne razlike u našem svakodnevnom radu, dijagnostičkoj i terapijskoj praksi.
Prema dostupnim podacima u literaturi, brojne su studije koje analiziraju i opisuju farmakokinetiku, farmakodinamiku i nuspojave antipsihotika u odnosu na spol. Veliki broj studija opisuje da žene liječene antipsihoticima pokazuju bolji terapijski odgovor i bolje poboljšanje od muškaraca (1). Ta činjenica nam pokazuje da je važno imati na umu spolne razlike u našem svakodnevnom radu, dijagnostičkoj i terapijskoj praksi.
Specifična hormonalna pozadina žena u odnosu na muškarce za sobom povlači specifične faze u životu žene, što uključuje reproduktivni ciklus žene (različite faze menstruacijskog ciklusa), trudnoću, postpartalni period, perimenopauzu i menopauzu.
Stoga se pri odlučivanju za različite terapijske opcije spolne razlike u kliničkoj slici psihijatrijskih bolesti, tijeku bolesti, fiziologiji, konkomitatnim lijekovima i reproduktivnoj fazi ciklusa moraju uzeti u obzir.
Prema postavljenoj hipotezi, veća učinkovitost antipsihotika u mladih žena može biti posljedica antidopaminergičkog efekta estrogena. Estrogen, čini se, ima protektivnu ulogu u zaštiti od procesa bolesti shizofrenije dovodeći do sporijeg razvoja bolesti te boljeg odgovora na antipsihotike u žena. Studija Kulkarnija i suradnika opisuje da su se žene sa shizofrenijom koje su dobivale estradiol uz antipsihotik tijekom osam tjedana brže oporavljanje nego skupina koja je dobivala samo antipsihotik, ali razlika nije zabilježena tijekom trajanja cijelog istraživanja (2). Također je opisano u literaturi da je ženama potrebna niža doza antipsihotika nego muškarcima unatoč sličnosti u težini i dobi (1). Opisano je i da žene postižu višu koncentraciju antipsi-hotika u plazmi od muškaraca. Istraživanja s brojnim antipsihoticima pokazala su višu koncentraciju u plazmi žena nego u muškaraca, npr. studije s klozapinom, sa sertindolom (3), drugim atipičnim antipsihoticima npr. olanzapinom (4).
Spolne su razlike opisane i u pojavnosti nuspojava na antipsihotike. Povijesna je pretpostavka da su žene pod povećanim rizikom za razvoj tardivne diskinezije, no studija van Osa i sur. (5) koja je rađena na velikom uzorku pacijenata opisuje da je ženski spol povezan s nižim rizikom za tardivnu diskineziju. Čimbenik spola bio je nezavisan u odnosu na druge rizične faktore, poput starije životne dobi, težine negativnih simptoma i prethodno liječenje antipsihoticima.
Seeman sa suradnicima (6) opisuje kako žene pokazuju bolji odgovor na liječenje te su potrebne niže doze za kontrolu simptoma prije menopauze. Rezultati ovih studija potvrđuju postavljenu hipotezu da estrogeni imaju protektivnu ulogu spram shizofrenije. Važno je napomenuti da su opisane egzacerbacije shizofrenih simptoma te povećan broj hospitalizacija u žena tijekom niže faze estrogena u menstruacijskom ciklusu te u perimenopauzalnih i postmenopauzalnih žena (1). Stoga bi se u žena sa shizofrenijom rutinski trebali pratiti menstrualni obrasci te bilježiti moguće varijacije simptoma tijekom menstruacijskog ciklusa i perimenopauzalno. Ako postoje podatci o premenstrualnom pogoršanju simptoma ili egzacerbaciji simptoma, ti simptomi mogu biti smanjeni povećanjem doze antipsihotika tijekom simptomatskih premenstrualnih dana. Također je potrebno obratiti pozornost na pogoršavanje simptoma tijekom prelaska u menopauzu te povećati dozu antipsihotika ako je potrebno.
U studiji Kulkarnia i suradnika placebo kontroliranoj na akutno simptomskim premenopauzalnim ženama oboljelim od shiofrenije liječenim antipsihoticima, primjenjivan je transdermalni estradiol kao adjunktivni tretman je rezultiralo značajnim poboljšanjem psihotičnih simptoma. No, s obzirom na moguće nuspojave povezane s korištenjem terapije estrogenima u postmenopauzalnih žena, treba pažljivo procijeniti omjer štete i koristi pri uvođenju estrogenske terapije.
Neki od antipsihotika (npr. risperidon, haloperidol, flufenazin) mogu uzrokovati nepravilnosti u menstruacijskom ciklusu povećavajući razinu prolaktina koji povratno regulira inhibiciju otpuštanja FSH iz pituitarne žlijezde. S obzirom na to da je FSH nužan za sazrijevanje folikula u jajniku, hiperprolaktinemija može spriječiti ovulaciju, a hiperprolaktinemija i hipoestrogenemija mogu dovesti do smanjenja gustoće kostiju. Posljedično, hiperprolaktinemiji mogu se javiti i amenoreja i galaktoreja. U slučaju povišene razine prolaktina treba učiniti tjelesnu obradu zbog mogućeg pituitarnog tumora koji luči prolaktin. U žena reproduktivne dobi s poremećajima menstrualnog ciklusa treba provjeriti i mogućnost trudnoće te hipotiroidizam i primarnu hiperprolaktinemiju. Ako je hiperprolaktinemija posljedica primjene antipsihotika, preporučuje se smanjiti dozu ili zamijeniti antipsihotik s nekim od novijih antipsihotika (olanzapin, ziprazidon, aripiprazol ili kvetiapin) koji ne podižu koncentraciju prolaktina (7). I dopaminski se agonisti (bromokriptin, kabergolin) mogu koristiti za smanjenje koncentracije prolaktina. Zadnja strategija je uvođenje oralnog kontraceptiva koji će bolesnicama omogućiti pravilne menstrualne cikluse te povećanjem doze estrogena pružati dugoročnu zaštitu od nuspojava niske doze estrogena (npr. osteoporoza).
Razlozi koji dovode do hiperprolaktinemije:
Posljedice hiperprolaktinemije:
