Royal Australian and New Zealand College of Psychiatrists donijelo je nove smjernice za liječenje shizofrenije i povezanih psihoza koje svakako mogu biti od koristi i liječnicima u drugim državama. U smjernicama su opisane preporuke za postupanje s pacijentima koji pate od poremećaja u spektru shizofrenije i drugih koji su pod visokim rizikom za takve dijagnoze. Obrađeni su i postupci koji se savjetuju kod pacijenata s prvim epizodama psihoza, kao i s dugotrajnim psihozama te psihozama vezanim uz zlouporabu droga. Cilj je smjernica postizanje holističkog pristupa liječenju koji obuhvaća sve aspekte brige za pacijente sa shizofrenijom i povezanim poremećajima, dakle ne samo postavljanje ispravne dijagnoze i olakšanje simptoma, već i potizanje optimalnog društvenog funkcioniranja pacijenata.

Glavne točke novih smjernica su sljedeće:

• Obiteljska i društvena potpora, sigurno okruženje i prikladan životni standard su od velike važnosti za pacijente s akutnim epizodama ili teškim slučajevima bolesti.
• Pristup oporavku koji uključuje i stavlja naglasak na pacijentovo dostojanstvo, djelovanje i osjećaj smislenosti te postizanje „života vrijednog življenja“ trebao bi biti uključen u sve aspekte brige za pacijenta.
• Pacijenti bi trebali imati pristup specijalističkim timovima za brigu o mentalnom zdravlju koji će kontinuirano pratiti i liječiti pacijente.
• Potrebno je već od ranog stadija bolesti omogućiti pacijentima psihofarmakološku i psihosocijalnu potporu koja uključuje i osiguranje stanovanja, financija, obrazovanja i individualno dodijeljeno zaposlenje koje će omogućiti pacijentu da se osjeća sposobno i korisno. Samo farmakološko liječenje je nedovoljno.
• Rane intervencije kod prvih epizoda psihoze mogu prevenirati nasilje i samoozljeđivanje.
• Zamjena antipsihotika u terapiji zahtijeva planiranu i sporu prijelaznu titraciju doza. Kratkotrajna adjuvantna terapija može minimalizirati povratak simptoma koji se često događa pri promjeni lijeka.
• Elektrokonvulzivna terapija može biti od koristi u kombinaciji s antipsihoticima u liječenju kako akutne, tako i shizofrenije otporne na uobičajene modalitete liječenja.
• Prisilno liječenje pacijenata koji konstantno odbijaju uzimanje lijekova, ali je vjerojatno da će na terapiju dobro odgovarati, može smanjiti rizik od ozbiljnih povreda i unaprijediti ishode liječenja.
• Redovno kardiometaboličko praćenje i intervencije koje su potrebne u skladu s praćenjem, treba započeti od prve epizode psihoze.
• Pacijente treba dobro obraditi i obratiti pažnju na traumatična iskustva iz djetinjstva ili odrasle dobi, ovisnosti o alkoholu ili drogama ili druge komorbiditete. Neprekidna potpora majkama oboljelim od shizofrenije je vrlo bitna.

Iako se fokusiraju na liječnike u Australiji i Novom Zelandu, ove smjernice za kliničku obradu pacijenata s navedenim poremećajima vrlo su čitljive, konkretne i stoga korisne za sve zdravstvene djelatnike koji se brinu o psihijatrijskim pacijentima. Smjernice stavljaju naglasak na rane intervencije, psihosocijalno liječenje i postizanje napretka u psihičkom zdravlju i sposobnosti za rad oboljelih.