Uvod

Aripiprazol indiciran je za liječenje shizofrenije u odraslih i adolescenata u dobi od 15 i više godina, za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda bipolarnog poremećaja tipa I te za prevenciju novih maničnih epizoda u odraslih osoba s pretežno maničnim epizodama, u kojih su prethodne manične epizode odgovarajuće reagirale na liječenje aripiprazolom. Također je indiciran za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju tipa I u adolescenata u dobi od 13 godina i starijih, tijekom najdulje 12 tjedana.

Farmakološka svojstva

Aripiprazol poput „pametnog lijeka“ regulira dopaminergičku aktivnost u shizofrenih pacijenata na način da je smanjuje tamo gdje je prekomjerna (mezolimbički dopaminergički put), te je povećava gdje je smanjena (mezokortikalni dopaminergički put).

Aripiprazol ima jedinstven receptorski profil, za kojeg je karakteristično da pokazuje visoki afinitet vezanja za dopaminske D2 receptore te serotoninske 5HT1A i 5HT2A receptore, umjereni afinitet vezanja za dopaminske D4 te serotoninske 5HT2C i 5HT7 receptore, kao i za histaminske H1 i alfa 1-adrenergičke receptore, te za serotoninski transporter, dok je zanemariv afinitet za muskarinske receptore. Parcijalni je agonist dopaminskih D2 receptora, tako da u manjim dozama pojačava, a u većim smanjuje aktivnost dopaminskog sustava. U odnosu na serotoninske 5HT1A i 5HT2C receptore parcijalni je agonist, a za 5HT2A i 5HT7 serotoninske receptore je antagonist. Neurotransmisija dopamina u shizofreniji je specifična i razlikuje se u odnosu na zdrave osobe, u čemu sudjeluju dva dopaminska puta, mezolimbički i mezokortikalni dopaminergički put. Prekomjerna dopaminergička aktivnost u mezolimbičkom putu shizofrenih pacijenata odgovorna je za pozitivne simptome shizofrenije (halucinacije i sumanutosti), dok je smanjena dopaminergička aktivnost u mezokortikalnom putu odgovorna za negativne simptome i kognitivni deficit. Aripiprazol u shizofreniji djeluje na način da u mezolimbičkom dopaminergičkom putu smanjuje dopaminergičku transmisiju te time dovodi do smanjenja pozitivnih simptoma shizofrenije, dok u mezokortikalnom dopaminergičkom putu povećava dopaminergičku transmisiju, što rezultira poboljšanjem kognitivnih i negativnih simptoma, a navedeno djelovanje ostvaruje zahvaljujući visokom afinitetu i parcijalnom agonizmu D2 receptora. Dakle, poput „pametnog lijeka“, aripiprazol regulira dopaminergičku aktivnost u shizofrenih pacijenata na način da je smanjuje tamo gdje je prekomjerna (mezolimbički dopaminergički put), te je povećava gdje je smanjena (mezokortikalni dopaminergički put). Također, aripiprazol minimalno djeluje na nigrostrijatalni dopaminski put u bazalnim ganglijima, zbog čega je značajno smanjen rizik od ekstrapiramidnih nuspojava, kao i na tuberoinfundibularni put, čime je smanjen rizik od hiperprolaktinemije, u odnosu na druge antipsihotike. Svojim djelovanjem na serotoninske receptore (parcijalnim agonizmom 5HT1A receptora) ostvaruje anksiolitički i antidepresivni učinak, poboljšanje kognicije te smanjenje ekstrapiramidnih simptoma, a antagonizmom 5HT2A receptora doprinosi antipsihotičnom učinku te također redukciji ekstrapiramidnih simptoma. 

Zahvaljujući specifičnostima u receptorskom djelovanju, aripiprazol u odnosu na druge antipsihotike ima povoljniji profil nuspojava: ne dovodi do značajnijeg povećanja tjelesne težine niti do manifestiranja metaboličkog sindroma, kao ni do značajnijeg javljanja ekstrapiramidnih simptoma, hiperprolaktinemije i produljenja QTc intervala.

Zaključak

Bolja podnošljivost aripiprazola, tj. odsutnost nuspojava koje su prisutne u drugih antipsihotika, olakšava liječenje, povećava suradljivost pacijenata te smanjuje rizik od prekida terapije.

Aripiprazol omogućuje uspješno liječenje shizofrenih pacijenata jer svojim jedinstvenim mehanizmom djelovanja istovremeno utječe na redukciju pozitivnih i negativnih simptoma shizofrenije, čime je primjeren za liječenje akutnih faza kao i u terapiji održavanja shizofrenih pacijenata. Djelovanjem na negativne simptome aripiprazol doprinosi boljoj funkcionalnosti shizofrenih pacijenata te povoljnijem prognostičkom tijeku bolesti. Bolja podnošljivost aripiprazola, tj. odsutnost nuspojava koje su prisutne u drugih antipsihotika, olakšava liječenje, povećava suradljivost pacijenata te smanjuje rizik od prekida terapije.

Može se zaključiti da u liječenju shizofrenije i bipolarnog poremećaja aripiprazol predstavlja novi napredak, te da odsutnost nuspojava tipičnih za druge antipsihotike dodatno podiže razinu liječenja te vodi prema kvalitetnijoj rehabilitaciji pacijenata.

Literatura

1. Lehman AF, Lieberman JA, Dixon LB i sur. American Psychiatric Association. Practice guideline for the treatment of patients with schizophrenia, second edition. Am J Psychiatry 2004;161(2Suppl):1-56.

2. Barnes TR. Evidence-based guidelines for the pharmacological treatment of schizophrenia: recommendations from the British Association for Psychopharmacology. J Psychopharmacol2011;25: 567–620.

3. Davies MA, Sheffler DJ, Roth BL. Aripiprazole: A Novel Atypical Antipsychotic Drug With a Uniquely Robust Pharmacology. CNS Drug Rev 2004;10:317–36.

4. Goodnick PJ, Jerry JM. Aripiprazole: profile on efficacy and safety. Expert Opin Pharmacother 2002;3:1773-81.

5. Jordan S, Koprivica V, Chen R, Tottori K, Kikuchi T, Altar CA. The antipsychotic aripiprazole is a potent, partial agonist at the human 5-HT1A receptor. Eur J Pharmacol 2002;441:137–40.

6. Kegeles LS, Slifstein M, Frankle WG i sur. Dose–Occupancy Study of Striatal and Extrastriatal Dopamine D2 Receptors by Aripiprazole in Schizophrenia with PET and [18F]Fallypride. Neuropsychopharmacology 2008;33:3111–25.

7. Shapiro DA, Renock S, Arrington E i sur. Aripiprazole, A Novel Atypical Antipsychotic Drug with a Unique and Robust Pharmacology. Neuropsychopharmacology 2003;28:1400–11.

8. Stahl SM. Dopamine system stabilizers, aripiprazole, and the next generation of antipsychotics, part 2: illustrating their mechanism of action. J Clin Psychiatry 2001;62:923-4.