Mogućnosti citoloških pretraga u urologiji su šire od same citološke pretrage urina na maligne stanice, ali ovise o indikaciji koju postavlja specijalist urologije. To se posebno odnosi na dijagnostiku bolesti prostate, novotvorine bubrega i procjenu kliničke proširenosti malignih bolesti. Potonje dvije se citološki obrađuju najčešće u timu, intraoperativno ili ambulantno uz pomoć slikovnih metoda, najčešće ultrazvučnih pretraga.

Bolesti prostate

Bolesti prostate, posebno benigna hiperplazija i karcinom prostate, učestale u starijoj muškoj populaciji, uglavnom se prezentiraju opstruktivnim simptomima te kod karcinoma i povišenom razinom prostata specifičnog antigena (PSA) u serumu. Posljednja dva desetljeća postoji trend dijagnostike tih stanja samo na temelju biopsije širokom iglom (eng. core-needle biopsy). Istodobno, sve se manje koristi citološka punkcija tankom iglom (eng. fine-needle aspiration cytology, FNAC) unatoč prednostima poput brze i pouzdane dijagnoze, minimalne neugode za bolesnika, nižih troškova i manje učestalosti komplikacija.

Karcinom mokraćnog mjehura

Karcinom mokraćnog mjehura, jedna od najčešćih malignih bolesti odraslih, obično se prezentira bezbolnom hematurijom, a ponekad i simptomima nalik na upalu. Karcinomi prijelaznog (tranziciocelularnog) epitela su najčešći tip tumora mokraćnih putova. Karakteristično za njih je to da mogu nastati na bilo kojem mjestu urotelne sluznice uključujući mokraćni mjehur, uretere, uretru i bubrežne čašice. Često su multicentrični, rekuriraju i biološki su heterogeni obzirom na sposobnost invazije i metastaziranja. Neki od tih tumora su mali i ne moraju se uočiti cistoskopski ili drugim dijagnostičkim postupcima. Citološkom pretragom urina i ranim otkrivanjem karcinoma sprječava se dublja invazija podležećeg tkiva kod agresivnih tumora, čime se poboljšava prognoza bolesti.

Citološka pretraga urina

Za analizu je optimalno oko 50 ml urina u čistoj posudi, uzetog tri dana uzastopno. Urin može biti spontano izmokren ili dobiven instrumentalno kateterizacijom.

Citološka pretraga urina korisna je i kod akutnih i kroničnih upala mokraćnih puteva. Tada se u urinu nalaze brojni leukociti i upalno promijenjene epitelne stanice, a ponekad se može otkriti i uzročnik upale (bakterije, gljivice, paraziti, virusni citopatski efekt). Također, ako se u sedimentu urina nađu stanice bubrežnog tubularnog epitela, cilindri i morfološki promijenjeni eritrociti, može ukazati na bolest bubrežnog parenhima.

Za analizu je optimalno oko 50 ml urina u čistoj posudi, uzetog tri dana uzastopno. Urin može biti spontano izmokren ili dobiven instrumentalno kateterizacijom. Selektivna kateterizacija uretera i bubrežnih čašica uz irigaciju fiziološke otopine omogućava precizno otkrivanje sijela tumora, informaciju koju nije moguće dobiti iz spontano izmokrenog urina.

Ispiranje i brisanje četkicom su drugi načini za dobivanje dobro očuvanih uzoraka iz urinarnog trakta i mogu se uzimati za vrijeme cistoskopije. Nedostatak im je što su invazivni, skupi i nose rizik posljedične infekcije.

Iako prvi jutarnji - ne noćni, spontano izmokreni urin sadrži više stanica za analizu, one su jače degenerativno promijenjene zbog cjelonoćnog stajanja u tekućini. Stoga se za citološku analizu koristi urin uzet tijekom dana (, koji je slabije celularan, ali su stanice bolje očuvane.

Uzimanje 1 grama C-vitamina noć prije davanja uzorka snižava pH vrijednost urina i može poboljšati očuvanost stanica. Bolesnici daju uzorke u citološkom laboratoriju nakon uobičajene jutarnje higijene. Nakon brisanja otvora uretre vlažnom gazom, daje se srednji mlaz urina, te kod žena, uz širenje velikih labija, da se izbjegne kontaminacija vaginalnim epitelom.

Klinički podaci o bolesniku

Klinički podaci o bolesniku su iznimno važni. Oni uključuju sadašnje simptome, osnovne laboratorijske nalaze i podatke o bilo kakvom provedenom urološkom postupku, operativnom zahvatu, kemoterapiji i imunoterapiji. Također, važno je naznačiti podatak o prethodnom karcinomu kao i o bilo kojem stanju koje bolesnika svrstava u rizičnu skupinu za razvoj takve bolesti.

Osjetljivost i specifičnost citološke analize

Citološka analiza urina ima nisku osjetljivost i visoku specifičnost u detekciji karcinoma što znači da ne bi trebalo biti lažno pozitivnih citoloških nalaza, ali postoji značajan broj lažno negativnih.

Citološka analiza urina ima nisku osjetljivost i visoku specifičnost u detekciji karcinoma. To znači da ne bi trebalo biti lažno pozitivnih citoloških nalaza, ali postoji značajan broj lažno negativnih. Razlozi za to su slijedeći. Vjerojatnost točno dijagnosticiranog karcinoma u uzorku urina raste sa smanjivanjem stupnja njegove diferencijacije, bio on još uvijek "in situ" ili već invazivnog rasta. Shodno tome, citološka dijagnoza dobro diferenciranih tumora je teška zbog očuvane međustanične kohezije, te se s njih ne odljuštuju brojne stanice, što je slučaj kod slabije diferenciranih tumora. Dobro diferencirane neoplastične stanice morfološki mogu podsjećati na normalne urotelne stanice ili promjene na njima mogu biti poput onih uzrokovanih litijazom ili instrumentalizacijom. Mehaničko oštećenje u takvim slučajevima izaziva staničnu atipiju i ljuštenje većeg broja epitelnih stanica. Nezadovoljavajući uzorci zbog kontaminacije pločastim epitelom, degenerativne promjene i upala pridonose tom problemu. Nalaz nespecifičnih promjena na stanicama, poput atipije i diskarioze, zahtijeva praćenje bolesnika. To se odnosi i na analizu punktata prostate gdje citološka dijagnoza atipije znači morfološke promjene na stanicama, koje ih razlikuju od normalnih, ali nisu dovoljno izražene da bi se postavila dijagnoza karcinoma. Dakle, uključuje i reaktivne i neoplastične promjene. U takvim situacijama, ponavljanje pretrage nakon nekog vremena je jedini izbor. To je obično i navedeno u citološkom nalazu jer on, tamo gdje je potrebno, sadrži i preporuku o daljnjem postupanju s bolesnikom.