Ključna je studija dr. Boniola s francuskog Instituta za javno zdravstvo i njegovih kolega. Njihov sustavni pregled literature ukazuje na to da PSA probir ne dovodi do značajnog smanjenja smrtnosti od karcinoma prostate te da negativne posljedice PSA probira nadilaze korist. „PSA testiranje trebalo bi koristiti kao dodatnu pomoć u dijagnozi i liječenju raka prostate, a ne kao polaznu točku prije biopsije i ostalih pretraga“, kaže dr. Boniol.

Incidencija raka prostate u Francuskoj, primjerice, bila je 5%, a specifični mortalitet 2%. U eri testiranja pomoću PSA, incidencija je porasla na 14%, a mortalitet je ostao isti! „Pronalazimo karcinome koji se ne bi razvili te ne bi bili fatalni“, rekao je dr. Boniol koji naglašava negativne posljedice rutinskog PSA probira na asimptomatskim muškarcima u vidu nepotrebnih biopsija, krvarenja, infekcija, inkontinencije i impotencije koji znatno smanjuju kvalitetu života.

Na konferenciji je zaključeno kako PSA "screening" unatoč ranoj dijagnozi lokaliziranog raka prostate, nosi sa sobom i mnoge lažno pozitivne rezultate i velik morbiditet, naročito kod muškaraca starijih od 70 godina. Preporuke također naglašavaju kako se komunikacija između liječnika i pacijenata o dobrim i lošim stranama testiranja mora poboljšati.

Međunarodne preporuke se trenutačno razlikuju. Europsko društvo urologa drži kako je nedovoljno dokaza koji bi podržali probir na populacijskoj razini zbog pretjeranog dijagnosticiranja i nepotrebnog liječenja. Američko društvo urologa predlaže PSA probir za muškarce između 55. i 69.godine ukoliko se odvažu korist u vidu smanjenja smrtnosti 1 muškarca na njih 1000 u desetljeću i potencijalna šteta povezana s probirom. Od velike studije UKCAP/PROTECT koja uključuje 450.000 muškaraca te još uvijek traje očekuje se da će zaključiti ovu polemiku 2016. godine.

Cilj je svakoga probira otkriti karcinom u ranoj fazi, smanjiti smrtnost od određene bolesti, sveukupnu smrtnost te poboljšati kvalitetu života. Korist PSA probira još su uvijek predmet mnogih rasprava s obzirom na oprečne rezultate i zbunjujuće preporuke. Za rak prostate svakako su potrebni novi, specifičniji molekularni markeri.