Urolozi obavljaju bolji posao usklađivanjem intenziteta liječenja s agresivnošću bolesti, ističu Daskivich i sur. (Cedars-Sinai Medical Center, Los Angeles, California, SAD) na temelju analize nacionalnog reprezentativnog uzorka od 5 736 muškaraca liječenih radikalnom prostatektomijom (RP) u osam veteranskih bolnica (VB) od 2000. do 2017. Tijekom 18-godišnjeg razdoblja istraživanja smanjio se udio tumora niskog rizika (s 51 na 7 %), tumora povoljnog srednjeg rizika (sa 61 na 41 %) i tumora povoljnog srednjeg rizika malog volumena (s 35 na 7 %) liječenih RP-om. Ove promjene popraćene su povećanjem uporabe RP-a za tumore nepovoljnoga srednjeg rizika (s 30 na 41 %) i tumore visokog rizika (s 18 na 33 %). Rezultati pokazuju da se kombinacija tumora i rizika u muškaraca podvrgnutih RP-u u zdravstvenom sustavu VBA "drastično" promijenila u eri aktivnog nadzora.

Muškarci s karcinomom prostate niskog i povoljnog srednjeg rizika često se mogu sigurno pratiti sve dok im se stupanj bolesti ne poveća pristupajući aktivnim nadzorom koji uključuje serijsko mjerenje PSA, MRI prostate i povremene rebiopsije. Karcinom prostate mnogih muškaraca ovih skupina neće s vremenom napredovati, čime će izbjeći nuspojave RP-a. Nasuprot tome, muškarci s nepovoljnim srednjim i visokim rizikom bolesti imaju najviše koristi od inicijalnog RP-a. Činjenica da urolozi prebacuju svoj kirurški fokus na bolesti većeg rizika znatno poboljšava kvalitetu života muškaraca s tom bolešću.

Također, autori su primijetili da se udio muškaraca liječenih RP-om s očekivanim životnim vijekom (LE) manjim od 10 godina povećao za 9 % tijekom razdoblja istraživanja. Unatoč tome što urolozi prikladnije rabe RP za muškarce s tumorima većeg rizika, čini se da i dalje podliježu prekomjernom liječenju. Ako ništa drugo, autori misle da njihovi podaci sugeriraju da se stopa RP-a zamuškarce s ograničenim LE-om može čak lagano povećati tijekom vremena. Najmanja je vjerojatnost da će muškarci s ograničenim LE-om živjeti dovoljno dugo da bi imali koristi od liječenja, jer većina karcinoma prostate sporo raste i najvjerojatnije je da će bolesnici imati nuspojave nakon RP-a. LE je sastavni dio smjernica za liječenje raka prostate kao prvo razmatranje u svim kategorijama rizika od tumora. Ipak, LE je teži koncept za izračunavanje rizika od samog tumora, budući da zahtijeva razmatranje dobi, pridruženih bolesti i drugih čimbenika u načinu života. Da bi riješili ovo, autori su stvorili alate za predviđanje LE-a, poput indeksa komorbiditeta raka prostate (eng. Prostate cancer comorbidity index - PCCI), koji je ponderirani rezultat na temelju dobi i pridruženih bolesti, te potvrđen za predviđanje LE-a na uzorku od 181 000 muškaraca u VB-u. U slučajevima kada se razmatra ograničeni LE, pružatelji usluga trebaju primijeniti ovaj (ili sličan) alat kako bi definirali modalitete liječenja i o čemu bi informirali bolesnika. Autori se nadaju da će primjena ovih alata potaknuti informirane odluke i u konačnici smanjiti nepotrebno liječenje RP-om karcinoma prostate umuškaraca s ograničenim LE-om.

Studiju je financirao Nacionalni institut za rak. 

Goran Augustin