Mnoge rasprave koje se vode oko graničnih vrijednosti PSA i/ili njegovih frakcija koje indiciraju biopsiju prostate odražavaju nedostatak spoznaje od točnoj relaciji PSA i najčešćih bolesti prostate (prostatitis, benigna hiperplazija prostate, karcinom). Upala je vrlo učestali patološki nalaz u bioptičkom materijalu prostate bolesnika bez dokazanog karcinoma. Iako je poznato da akutna upala može pridnijeti manjku specifičnosti PSA u ranoj dijagnostici karcinoma prostate, postoje neslaganja o učinku asimptomatske i kronične upale prostate na vrijednosti PSA i njegovih frakcija. U novijim publikacijama sve je više dokaza da kronična subklinička upala prostate ne uzrokuje samo porast vrijednosti ukupnog PSA, nego i značajan pad vrijednosti slobodnog PSA, čime imitira sliku karcinoma prostate. Na osnovi vrijednosti PSA i njegovih frakcija ne može se jasno razlučiti karcinom prostate od upalne bolesti prostate, pogotovo u bolesnika u tzv. "sivoj zoni" odnosno s vrijednostima PSA između 4 i 10 ng/ml. Dugotrajna antibiotska i/ili antiflogistička terapija razumna je opcija u bolesnika s graničnom povišenim vrijednostima PSA i evidentiranom kroničnom ili subkliničkom upalom prostate. Na taj način može se povećati osjetljivost i specifičnost PSA i smanjiti udio bolesnika s perzistencijom indikacije za biopsiju prostate. Još uvijek nedostaju jasne smjernice za primjenu ovih saznanja u kliničkoj praksi. U predavanju su kritički prikazane recentne studije koje analiziraju ulogu kroničnog i subkliničkog prostatitisa u ranoj dijagnostici raka prostate.

Goran Štimac

Klinika za urologiju, KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb