Osnovna pravila liječenja antipshoticima u osoba starije životne dobi su da lijek treba uvoditi postepenom titracijom, u nižim dozama i sporije nego kod odraslih i somatski zdravih osoba.
Psihički poremećaji u starijoj životnoj dobi
Osnovna pravila liječenja antipshoticima u osoba starije životne dobi su da lijek treba uvoditi postepenom titracijom, u nižim dozama i sporije nego kod odraslih i somatski zdravih osoba.
Psihički poremećaji u osoba starije životne dobi povećavaju morbiditet i mortalitet, pa je potrebno što prije započeti liječenje s obzirom na mogućnosti koje imamo, tj. na raspoloživost antipsihotika koji se koriste u liječenju psihičkih poremećaja u starijih osoba.
Najčešći psihijatrijski poremećaji u osoba starije životne dobi kod kojih se primjenjuje antipsihotična terapija su: psihotična depresija u sklopu organskog afektivnog poremećaja, sumanuti poremećaj sličan shizofreniji, psihotični simptomi i stanja psihomotorne agitacije i agresivnosti u sklopu demencija, delirantna stanja, izrazita anksioznost i nesanica, organske halucinoze, organski poremećaji ličnosti težeg stupnja, i drugi.
Antipsihotici
Antipsihotici su heterogena skupina lijekova, a primarna indikacija za primjenu antipsihotika kod osoba starije životne dobi su psihotičini simptomi (sumanutosti, halucinacije), agresija i agitacija. Antipsihotici iz skupine novije generacije sve se češće primjenjuju u liječenju psihotičnih simptoma u sklopu različitih psihijatrijskih bolesti kod osoba starije životne dobi zbog povoljnijeg profila nuspojava u odnosi na bazične antipsihotike.
Antipsihotici novije generacije
Olanzapin ne bi trebao biti prvi lijek izbora u bolesnika s dijagnosticiranim metaboličkim sindromom ili dijabetesom.
Od antipsihotika novije generacije za kupiranje psihotičnih simptoma, nemira i agitacije, često se koriste: risperidon, kvetiapin, olanzapin i aripiprazol. Pri primjeni ovih antipsihotika u osoba starije životne dobi treba voditi računa o svim mogućim rizicima, osobito od cerebrovaskularnih nuspojava.
Osnovna pravila liječenja antipshoticima u osoba starije životne dobi su da lijek treba uvoditi postepenom titracijom, u nižim dozama i sporije nego kod odraslih i somatski zdravih osoba vodeći računa o funkciji bubrega, jetre, srca i općenito o krvnožilnom sustavu. Stoga je poželjno prije uvođenja antipsihotika u terapiju učiniti osnovne laboratorijske nalaze krvi (glukoza, natrij, kalij, urea, kreatinin, bilirubin i transaminaze, KKS, hormone štitnjače).
Početna doza risperidona od 0,5-1 mg, a maksimalna doza 2 mg dnevno, kvetiapina početna doza 12,5 mg, a maksimalna 200 mg dnevno, olanzapina početna doza 2,5 mg, a maksimalna 10 mg dnevno, te aripiprazola početna doza 5 mg, a maksimalna dnevna doza 15-20 mg.
Učinkovita doza antipsihotika mora biti ujedno i minimalna doza kod koje dolazi do kupiranja tretiranih simptoma. Preporuča se izbjegavanje raznih kombinacija antipsihotika, kao i drugih vrsta lijekova koje osobe starije životne dobi često koriste zbog drugih somatskih bolesti kako bi se smanjio rizik mogućih interakcija. Vrlo je važno često praćenje stanja pacijenta kako bi se što ranije uočile nuspojave, a preporuča se i duže čekanje na učinkovitost antipsihotika, nego u mlađoj populaciji.
Antipsihotici starije generacije
Bazični ili „stariji“ antipsihotici (haloperidol i promazin) danas se primjenjuju u izrazito agitiranih bolesnika zahvaljujući parenteralnom obliku. U ovu skupinu spadaju i sulpirid, klozapin, zuklopentiksol, levomepromazin i flufenazin koji se rjeđe koriste u liječenju psihotičnih simptoma u osoba starije životne dobi, a i u znatno manjim dozama. Antipsihotici starije generacije iziskuju češći nadzor i praćenje nuspojava, osobito ekstrapiramidalnih nuspojava (ukočenost prilikom hodanja, kočenja čeljusti, otežanog gutanja), akatizije (osjećaj nemira u nogama, uz potrebu stalnog ustajanja i hodanja), te moguću pojavnost konstipacije, retencije urina, hipotonije, te otežano kognitivno funkcioniranje, kao i nastanak tardivne ekstrapiramidalne diskinezije (najčešće u vidu mljackanja, orobukalnih diskinezija, tremora glave i ruku).
Klinička iskustva
U oboljelih od ne-Alzheimerove demencije primijećen je približno tri puta veći rizik cerbrovaskularnih incidenata liječenih risperidonom.
Iako se gotovo svi antipsihotici mogu upotrebljavati kod osoba starije životne dobi, u znatno manjim dozama nego kod odraslih zdravih koji boluju od psihotičnih stanja, ipak za primjenu određenih antipsihotika potreban je dodatni oprez pri njihovoj primjeni. Kod primjene risperidona u dementnih bolesnika primijećen je približno tri puta veći rizik cerbrovaskularnih incidenata zbog čega ga ne treba upotrebljavati u bolesnika koji boluju od bilo kakvog oblika demencije, osim Alzheimerove. Kod primjene olanzapina potreban je dodatni oprez u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti ili imaju granične vrijednosti šećera u krvi zbog relativne česte nuspojave pogoršanja već postojećeg dijabetesa ili nastanka istog. Kod već postojećeg metaboličkog sindroma olanzapin ne bi trebalo ordinirati. Primjena haloperidola indicirana je kod izrazito agitiranih bolesnika, ali što kraće vrijeme zbog moguće pojave izrazitih ekstrapiramidalnih simptoma (dati 5 mg. intramuskularno jednom, rjeđe dva puta, potom uvesti peroralni antipsihotik), a upotreba promazina (osobito u parenteralnom obliku) i levomepromazina se generalno ne preporuča zbog relativno čestih kardiovaskularnih nuspojava uslijed jake adrenergičke i noradrenergičke blokade receptora (nagla hipotenzija, kolaps, moguće stenokardije, aritmije i nastanak cerebrovaskularnog inzulta). Klozapin je indiciran u psihotičnih osoba koje primarno boluju od Parkinsonove bolesti i osoba s naznačenom tardivnom ekstrapiramidalnom diskinezijom u dozi od 12,5 do 100 mg. Kod slabo pokretnih, nepokretnih ili imobiliziranih bolesnika koji se liječe antipsihoticima (osobito promazinom, risperidonom i haloperidolom) postoji povećani rizik od tromboza krvnih žila i posljedičnih tromboembolija, te je potrebno u početku liječenja provoditi tromboprofilaksu niskomolekularnim heparinom do trenutka bolje pokretljivosti. U osoba s kroničnom respiratornom insuficijencijom bilo koje geneze potreban je dodatni oprez zbog mogućeg nastanka po život opasne akutne respiratorne insuficijencije.
Antipsihotici u obliku depoa (haloperidol, flufenazin, zuklopentiksol, aripiprazol, risperidon, olanzapin i paliperidon) koji se daju intramuskularno ne bi trebali biti prvi lijek izbora u terapiji psihički oboljelih osoba starije životne dobi iz razloga nemogućnosti pažljive titracije lijeka kao i nepoželjnog dugog vremena bioraspoloživosti u organizmu.
Literatura
1. Sadock BJ, Kaplan HI (ur). Kaplan and Sadocks Synopsis of Psychiatry: Behavioral Scineces/Clinical Psiychiatry.11.izd. Lippinocott, Williams & Wilkins; 2014.
2. Grošić V. Antidepresivi i antipsihotici u starijoj životnoj dobi. Medicus 2017; 26(2): 239-34.
3. Mimica N., Presečki P. How do we treat people with dementia in Croatia. Psychiatr Danubin 2009; 22:363-6.
4. Reus VI, Fochtmann Lj, Eyler AE, Hilty DM, Horvitz-Lennon M, Jibson MD et. al.The American Psychiatric Association Practice Gudeline on the Use of Antypsihotics to Treat Agitation or Psychosis in Patients With Demetia. Am J Psychiatry 2016;173:543-6.
5. Mimica N, Drmić S, Presečki P. Involuntary emotional expresssion disorder in Alzheimer's disease – psychopharmacotherapy aspects. Psychiatr Danub 2009; 21:425-8.
6. Cioltan H, Alshehri S, Howe C et al. Variation in use of antipsychotic medications in nursing home in the United States: A systematic review. BMC Geriatr 2017; 17:32.
7. Mihaljević-Peleš A, Šagud M, Božina N, Živković M, Jovanović N. Pharmacogenetics and antiypschiotics in the light of personalized pharmacotherapy. Psychiatr Danub 2010;22:335-7.
8. Gallagher P, Curtin D, de Siun A et al. Antypsychotic perscription amongst hospitalized patients with dementia. QJM 2016;109:589-93.
9. HALMED. Primjena risperidona i nuspojave. www.halmed.hr/upl/lijekovi/PIL/UP-I-530-09-07-02-94.pdf
10. Ashim S, Warrington S, Anderson IM. Management od diabetes mellitus occurring during tratrmen with olanzapine: report of six case and clinical implications.
11. HALMED: Primjena promazina i nusposjave. www.halmed.hr/upl/lijekovi/SPC/UP-I-530-09-13-02-462.pdf
12. Kozarić-Kovačić D, Kocijan-Hercigonja D, Bajs M. Psihofarmakoterapija u starijoj živonoj dobi. Medicus 2002;11:249-58.
