Kvetiapin u niskim dozama (do 100 mg/d) ima anksiolitički i sedativni učinak, u umjerenim dozama (100-300 mg/d) antidepresivni učinak te u visokim dozama (400-800 mg/d) antipsihotični učinak.

Kvetiapin pokazuje afinitet i za druge receptore, poput 5HT2C receptora, histaminskih  H1 i adrenergičkih α1 i α2 receptora, ali i parcijalni agonizam prema 5HT1A receptorima.

Iz prethodno opisanog mehanizma djelovanja i afiniteta prema pojedinim receptorima proizlazi njegova učinkovitost, ali i potencijal za izazivanje nuspojava, što u znatnoj mjeri ovisi o dozi lijeka. U sladu s tim, može se reći da kvetiapin u niskim dozama (do 100 mg/d) ima anksiolitički i sedativni učinak, u umjerenim dozama (100-300 mg/d) antidepresivni učinak te u visokim dozama (400-800 mg/d) antipsihotični učinak.

Ovaj lijek karakterizira brza disocijacija s D2 receptora (16 sekundi) te posljedično gotovo nikakva mogućnost izazivanja ekstrapiramidnih nuspojava i hiperprolaktinemije. Iako ovaj lijek karakterizira siguran profil nuspojava, treba spomenuti sedaciju, kao najčešću prateću nuspojavu koja je u većini slučajeva tranzitorne prirode i može se eliminirati korekcijom doze. Kako ovaj lijek pripada generaciji novih antipsihotika uz koje se vežu kardiometaboličke nuspojave, treba istaknuti da lijek ima umjeren kardiometabolički rizik (umjereno povećanje tjelesne težine i razine triglicerida te inzulinske rezistencije).

Područje primjene

U nastavku slijedi primjena kvetiapina u liječenju bolesnika koja se bazira na iskustvima hrvatskih psihijatara.

           Kvetiapin je indiciran u liječenju psihotičnih poremećaja pri čemu pokazuje bolje djelovanje na negativne simptome (sniženo raspoloženje, avolicija, alogija, zaravnjeni afekt), ali se pokazao djelotvoran i u liječenju pozitivnih simptoma psihoze (sumanute ideje, obmane osjetila). U liječenju psihotičnih poremećaja primjenjuje se dva puta dnevno u terapijskom rasponu od 400-800 mg. Lijek se koristi kao monoterapija u punoj dozi, a nerijetko se kombinira s malim dozama drugih antipsihotika, uglavnom klasičnih, ukoliko je pozitivna simptomatologija bolesti više izražena.

Kvetiapin zauzima posebno mjesto u liječenju psihotičnih poremećaja kod bolesnika koji boluju od Parkinsonove bolesti, ali i drugih neuroloških komorbiditetnih stanja, pri čemu istovremeno djeluje kao stabilizator raspoloženja i antipsihotik, bez izazivanja ekstrapiramidnih nuspojava.

Osim toga, primjenjuje se u liječenju obiju faza bipolarnog poremećaja (manične i depresivne), gdje se pokazao kao lijek dobrog izbora zbog antipsihotičnog, stabilizirajućeg  i antidepresivnog učinka, uz mogućnost brze titracije s posljedičnim brzim terapijskim odgovorom. U liječenju bipolarnog poremećaja kvetiapin se primjenjuje kao monoterapija, ili češće u kombinaciji s drugim stabilizatorima raspoloženja (npr. lamotrigin, Na-valproat), antidepresivima te nešto rjeđe s drugim antipsihoticima. Terapijski raspon primijenjenih doza kreće se od 400-800 mg/d.

Glavnina psihijatara je suglasna da je kvetiapin izuzetno koristan u liječenju velike depresivne epizode ili povratnog depresivnog poremećaja (teškog ili s psihotičnim obilježjima). U liječenju depresivnih poremećaja kvetiapin se pokazao uspješan u poboljšanju afektivnih simptoma i nesanice. Sedativni učinak se javlja odmah nakon primjene lijeka, a terapijski raspon za ovo područje djelovanja se kreće od 50-300 mg/d, pri čemu se lijek može uspješno kombinirati  s antidepresivima iz grupe SSRI  i SNRI.

Većina hrvatskih psihijatra ističe mjesto kvetiapina u liječenju postraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), odnosno trajnih promjenama osobnosti nakon katastrofičnih događanja u komorbiditetu s depresijom. U nižim večernjim dozama od 25-200 mg kvetiapin povoljno djeluje na usnivanje zbog svog sedativnog učinka i tako poboljšava spavanje. Tijekom dana je sedativni/anksiolitički učinak djelotvoran kod simptoma pojačane podražljivosti, pobuđenosti, iritabilnosti, paničnih ataka i disforije. Ovom primjenom kvetiapina omogućena je redukcija, pa čak i potpuno ukidanje benzodiazepinskih preparata na koje se dugoročno može razviti tolerancija.

Pojedini psihijatri su naveli primjenu kvetiapina kod bolesnika koji su ovisnici o opijatima, alkoholu ili kocki, u komorbiditetu s depresijom. Kvetiapin je povoljno djelovao na simptome apstinencijske  krize i nesanice te uklanjao anksioznost u terapijskim dozama od 50-200 mg 2-3 puta dnevno.

Vrlo su zanimljiva iskustva psihijatara s psihogerijatrijskom populacijom. Iako u uputi o lijeku jasno stoji (na temelju istraživanja) da se uzimanje lijeka ne preporučuje u starijih osoba koje boluju od demencije iz razloga što lijek može povećati rizik od moždanog udara, ili čak smrtni ishod, većina psihijatara je deklarirala izuzetno dobra iskustva s ovim lijekom kod različitih vrsta demencija (bez ili sa superponiranim delirantnim stanjima) u smislu redukcije psihomotornog nemira, povlačenja psihotične simptomatike (ako je postojala), stabilizacije raspoloženja te regulacije sna. Dakako da je terapijski raspon lijeka bio znatno manji od preporuka proizvođača, a dnevna doza lijeka individualno prilagođena.

Manji broj psihijatara je imao pozitivno iskustvo s primjenom kvetiapina u liječenju drugih anksioznih poremećaja, poput OKP-a i agorafobije.

Podnošljivost lijeka

Redovitom laboratorijskim mjerenjima iznimno rijetko su zabilježene povišene vrijednosti GUK-a i lipida.

Pri primjeni kvetiapina psihijatri nisu zabilježili značajnije nuspojave, osim pojačane sedacije koja se smanjuje korekcijom doze lijeka. Prolazna sedacija može čak biti korisna u pojedinim kliničkim entitetima gdje je poželjan sedativni učinak u liječenju.

Povećanje tjelesne težine zbog pojačanog apetita je bilo rijetko i nije zahtijevalo prekid liječenja.

Manji broj bolesnika se žalio na opstipaciju.

Redovitom laboratorijskim mjerenjima iznimno rijetko su zabilježene povišene vrijednosti GUK-a i lipida.

Zaključak

Zbog jedinstvenog mehanizma djelovanja i afiniteta prema pojedinim receptorima te pravilnim odabirom doziranja za svakog pojedinog bolesnika, u kliničkoj praksi nastoje se iskoristiti različiti učinci kvetiapina. Može se reći da kvetiapin u niskim dozama (do 100 mg/d) ima anksiolitički i sedativni učinak, u umjerenim dozama (100-300 mg/d) antidepresivni učinak te u visokim dozama (400-800 mg/d) antipsihotični učinak te se stoga pokazao kao lijek širokog spektra primjene.

Zbog dobre podnošljivosti i terapijske učinkovitosti, kvetiapin je učvrstio svoje mjesto u liječenju psihičkih bolesnika različitih kliničkih entiteta.

Literatura

1. Stahl SM. Stahl's Illustrated Antipsychotics. Cambridge University Press 2009
2. Mihaljević-Peleš A, Šagud M. Antipsihotici u kliničkoj praksi (poslijediplomski tečaj). Medicinska naklada, Zagreb 2012
3. Loquen, uputa o lijeku, HALMED 09-07-2012 odobreno
4. Analiza mišljenja specijalista o djelotvornosti i terapiji kvetiapinom.

Maja Živković, dr. med. spec. psihijatar
subspecijalist biologijske psihijatrije
email: maja.zivkovic@bolnica-vrapce.hr
Klinika za psihijatriju Vrapče
Bolnička c. 32, 10090 Zagreb