Komunikacija je proces razmjene informacija između pojedinaca, grupa ili organizacija. To je ključna komponenta u svakom društvu koja omogućava povezivanje ljudi, razumijevanje ideja, rješavanje problema i donošenje odluka. Kada govorimo o verbalnoj komunikaciji, razlikujemo četiri osnovna komunikacijska stila: pasivni stil, agresivni stil, pasivno-agresivni stil i asertivni stil.

Kod pasivne komunikacije osoba izbjegava izražavanje svojih stvarnih misli, osjećaja ili stavova. Pasivni komunikator se obično povlači, ne postavlja granice i često pristaje na želje drugih kako bi izbjegao konflikt. Ovaj stil može dovesti do nakupljanja frustracije, stresa i gubitka samopouzdanja, jer osoba zanemaruje svoje potrebe i želje.

Osobine pasivne komunikacije:

• Izbjegavanje konflikta i konfrontacija.
• Neizražavanje vlastitih stavova ili osjećaja.
• Pretjerano povlačenje, podložnost manipulacijama drugih.
• Nisko samopouzdanje.

Posljedice:

• Neispunjene potrebe.
• Zadržavanje neugodnih emocija koje se kasnije mogu manifestirati kao ljutnja ili sniženo raspoloženje.
• Osjećaj nemoći i nezadovoljstva.

Agresivna komunikacija suprotnost je pasivnoj komunikaciji, jer osoba iznosi svoje misli i stavove, ali na način koji može povrijediti ili zastrašiti druge. Ovaj stil često uključuje napade na druge, verbalno nasilje, uvrede ili prijetnje. Agresivni komunikatori često ne poštuju granice drugih i prepoznaju samo vlastite potrebe i želje.

Osobine agresivne komunikacije:

• Napadanje ili ponižavanje drugih.
• Ignoriranje tuđih osjećaja i fokusiranje samo na vlastite želje.
• Verbalne ili fizičke prijetnje.
• Nedostatak empatije.

Posljedice:

• Povreda odnosa i stvaranje konflikata.
• Osjećaj straha ili nesigurnosti kod drugih.
• Slabljenje međuljudskih veza.

Pasivno-agresivna komunikacija kombinira pasivnost i agresivnost. Osoba koja koristi ovaj stil komunicira svoje nezadovoljstvo, ali ne izravno, nego putem manipulacije, izbjegavanja odgovornosti ili nejasnih signala. Ovaj stil može biti zbunjujući za druge, jer osoba ne izražava svoje osjećaje na otvoren način, nego koristi pasivno-agresivne taktike kako bi se osvetila ili izrazila nezadovoljstvo.

Osobine pasivno-agresivne komunikacije:

• Izbjegavanje direktnog izražavanja osjećaja.
• Sabotiranje ili izbjegavanje zadatka u znak prosvjeda.
• Ironija, sarkazam, tišina ili ,,hladna” ponašanja.
• Ponekad korištenje manipulacija.

Posljedice:

• Nesporazumi i povećanje konflikta.
• Stvaranje napetosti u odnosima.
• Osoba koja koristi ovaj stil može postati frustrirana, jer ne rješava direktno problem.

Asertivna komunikacija je najzdraviji i najefikasniji stil. Asertivni komunikator izražava svoje osjećaje, mišljenja i potrebe jasno i direktno, dok istovremeno poštuje prava i osjećaje drugih. Ovaj stil omogućava ljudima da postave granice, iskažu svoje osjećaje i potrebe bez napada na druge, te održavaju zdrave međuljudske odnose pune poštovanja.

Osobine asertivne komunikacije:

• Iskazivanje osjećaja i stavova na jasan, iskren i nenasilan način.
• Poštovanje prava drugih ljudi.
• Sposobnost postavljanja granica.
• Osjećaj kontrole i samopouzdanja.

Posljedice:

• Zdraviji odnosi, manje stresa.
• Efikasno rješavanje konflikata.
• Osjećaj samopouzdanja i emocionalnog blagostanja.

Kako vježbati asertivnu komunikaciju?

Postoje različite formulacije u okviru asertivne komunikacije, ovisno o tome koju poruku želite prenijeti. Ako, primjerice, želite izraziti nezadovoljstvo zbog određenog ponašanja i potrebu za promjenom, možete slijediti tri koraka:

• Mirno i jasno iznesite opis situacije/problema/ponašanja.
• Izrazite svoje osjećaje u vezi situacije koristeći ,,ja poruke”.
• Izrazite svoju potrebu ili molbu za ubuduće.

Asertivnost je konceptualizirana kao ,,zlatna sredina” koja se nalazi između neučinkovitosti pasivne i agresivne komunikacije. U početku može biti izazovno izražavati se na asertivan način, no s vježbom se ta vještina usavršava i dugoročno vodi do većeg zadovoljstva i zdravijih odnosa.