Stoga se očekuje da će sve veću upućenost kriznoga komuniciranja na umjetnu inteligenciju snažnije pratiti i znanstvena istraživanja, koja su trenutno nedostatna. Svrha ovoga rada je ponuditi pregled relevantnih radova i dosadašnjih istraživanja o primjeni umjetne inteligencije u odnosima s javnošću, kako bi se prikupili rezultati o o primjeni umjetne inteligencije u kriznome komuniciranju. Time bi se pokušala popuniti uočena znanstvena praznina te stvorili početni uvjeti za moguća daljnja istraživanja primjene umjetne inteligencije u kriznome komuniciranju. Zbog nedostatka literature o primjeni umjetne inteligencije u kriznome komuniciranju, deskriptivno-analitičkom metodom analizirala se postojeća literatura koja se bavi odnosima s javnošću i umjetnom inteligencijom.
Analiza literature je pokazala kako se glavnim doprinosom primjene umjetne inteligencije u kriznome komuniciranju smatra pomoć u fazi istraživanja i prevenciji krize te se ističe doprinos primjene umjetne inteligencije na strateškoj razini.

Međutim, bez obzira na zadatke i vještine koje se mogu automatizirati ili imati koristi od umjetne inteligencije, kako mnogi autori ističu, uvijek će biti potrebna ljudska intervencija u uređivanju, emocionalnoj inteligenciji, te primjeni dobre ljudske prosudbe, kao i etike. Postoje dimenzije rada stručnjaka za odnose s javnošću poput savjetodavne uloge, upravljanje ugledom i osiguravanjem etičkog ponašanja, koje uključuju mnoge jedinstveno ljudske aktivnosti kao što su kreativno i kritičko razmišljanje, suosjećanje, prosuđivanje. Upravo te vještine će u budućnosti profesije biti visoko cijenjene i tražene.