Sažetak

Kvalitetna komunikacija kao preduvjet mogućnosti provođenja sigurne i učinkovite zdravstvene njege uvjetovana je - osim samom vještinom komunikacije - iskustvom i mnogim drugim čimbenicima, kao što su radna okolina, uvjeti rada te usmjerenost na određeni koncept zdravstvene njege.

Sestrinstvo je više od posla na odjelu, na klinici, u jednoj bolnici, u jednoj državi, u nekoj regiji. To je projekt koji na mnogo načina grli cijelu zemaljsku kuglu, a ujedno je nezamisliv bez sastavnih dijelova. Prema tome, rad svake medicinske sestre uvijek predstavlja kamenčić od kojeg je složen mozaik koji predstavlja svjetski projekt brige za čovjeka. Profesionalizacija sestrinstva obilježje je moderne i pokušaj racionalizacije sestrinske prakse. Tržišni zakoni i racionalizacija, kao obilježje vremena u kojem je sestrinstvo sebe izgrađivalo kao profesiju, nužno dovode do gubitka moralno - etičke dimenzije kojom je ta djelatnost bila definirana. Vještina komunikacije, osim što za medicinsku sestru predstavlja izazov u radu s bolesnikom, sastavni je dio njene radne svakodnevice. Međutim, kvalitetna komunikacija kao preduvjet mogućnosti provođenja sigurne i učinkovite zdravstvene njege uvjetovana je - osim samom vještinom komunikacije - iskustvom i mnogim drugim čimbenicima, kao što su radna okolina, uvjeti rada te usmjerenost na određeni koncept zdravstvene njege.

Odrednice sestrinstva

Kvalitetna komunikacija kao preduvjet mogućnosti provođenja sigurne i učinkovite zdravstvene njege uvjetovana je - osim samom vještinom komunikacije - iskustvom i mnogim drugim čimbenicima, kao što su radna okolina, uvjeti rada te usmjerenost na određeni koncept zdravstvene njege.

Sestrinstvo, osim što je profesija sa svim karakteristikama, predstavlja stalno opredjeljenje i djelovanje u promicanju ideje humanosti i orijentiranosti prema čovjeku. Prema tome, to je projekt koji ima idealtipsku formu prema kojoj su napori sestrinstva uvijek usmjereni, ali nikada ostvareni u svom idealu. Ali upravo ta mogućnost stalnog djelovanja 'prema' daje mu posebnu snagu i entuzijazam. Rad svake sestre uvijek predstavlja kamenčić od kojeg je složen mozaik koji predstavlja svjetski projekt brige za čovjeka. Sestrinstvo je djelovanje koje sebe vidi iznad lobija, aktualnih politika, ekonomskih modela i težine svakodnevnog života, ono je sveprisutno i prati životne ritmove čovjeka (1). Profesionalizacija sestrinstva obilježje je moderne i pokušaj racionalizacije sestrinske prakse. Tržišni zakoni i racionalizacija kao obilježje vremena u kojem je sestrinstvo sebe izgrađivalo kao profesiju nužno dovode do gubitka moralno - etičke dimenzije kojom je ta djelatnost bila definirana. Svjedoci smo također da modernost nije uspjela dati odgovore na mnoga 'raščarana' pitanja, stoga tu ulogu u sestrinstvu preuzima socijalizacija za zvanje tijekom školovanja, radna sredina u kojoj djelujemo i dobrovoljna aktivnost u profesijskoj organizaciji. Profesijska je organizacija dodatni oslonac koja kao dio civilnog društva u svojim temeljima mora posjedovati orijentiranost spram socijalne osjetljivosti i u radu pridonositi razvoju profesijskog identiteta. Stoga sestrinstvo rado vidimo na način kako ga je opisala Jean Watson u svojoj knjizi Postmodern Nursing and Beyond gdje nudi predložak za sestrinstvo u 21. stoljeću, 'kojim bi se profesija oslobodila balasta visoke tehnologije, vratila u svoje izlječiteljske korijene i usredotočila na njegu.' Ujedno ta inspirativna autorica naglašava da će iz tog razloga 'ne slučajno, sestrinski put u novi milenij ponovno osvijetliti metaforična svjetlost Florence Nightingale.' Takvo sestrinstvo obilježeno je povratkom konceptu duha, duše, svetosti, cjeline i potpunosti. Time se dekonstruira suvremeno sestrinstvo i njegove metafore i rekonstruira ga se kao sestrinstvo qua sestrinstvo u postmodernom razdoblju, nasuprot modelu sestrinstvo qua medicina u razdoblju moderne.(1) Virginija Henderson definirala je ulogu medicinske sestre kao: ... 'pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju aktivnosti koje pridonose zdravlju, oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. Pomoć treba pružiti na način koji će pridonijeti što bržem postizanju njegove samostalnosti.' Specifične aktivnosti njege usmjerene su na četrnaest osnovnih ljudskih potreba: disanje; unos hrane i tekućine; eliminacija otpadnih tvari; kretanje i zauzimanje odgovarajućih položaja tijela; odmor i spavanje; odijevanje; održavanje normalne temperature tijela; održavanje osobne higijene; izbjegavanje štetnih utjecaja okoline; komunikacija s drugim ljudima; vjerske potrebe; obavljanje svrsishodnog rada; rekreacija; učenje; istraživanje i zadovoljavanje znatiželje.(2) Vještina komunikacije, osim što za medicinsku sestru predstavlja izazov u radu sa bolesnikom, sastavni je dio njezine radne svakodnevice. Međutim, kvalitetna komunikacija kao preduvjet mogućnosti provođenja sigurne i učinkovite zdravstvene njege uvjetovana je - osim samom vještinom komunikacije - iskustvom i mnogim drugim čimbenicima, kao što su radna okolina, uvjeti rada te usmjerenost na određeni koncept zdravstvene njege.

Edukacija i radno okruženje

Komunikacija je složen, neprekidan, interaktivni proces, i stvara osnovu za građenje međuljudskih odnosa. Komunikacija uključuje slušanje, no isto tako i verbalne, neverbalne, te pisane komunikacijske vještine. Medicinska sestra tijekom školovanja kroz nastavni praktikum ili kliničko iskustvo stječe znanja i vještina s ciljem da:

• iskaže komunikacijske vještine tijekom procjene pacijentova stanja, sestrinske intervencije, evaluacije, i edukacije;
• učinkovito se izražava koristeći različite oblike izražavanja u različitim kontekstima;
• pomaže pacijentima doći do informacija, te im pomaže u tumačenju i provjeri tih informacija;
• stvori i održava učinkovite radne odnose unutar interdisciplinarnog tima;
• prilagodi način komunikacije pacijentima s posebnim potrebama, odnosno, pacijentima s osjetilnim ili psihološkim nedostacima;
• piše jasno, točno i da se u pisanju osvrće na ono bitno;
• unutar svog odnosa s pacijentom koristi terapeutsku komunikaciju;
• komunicira primjereno, točno i učinkovito s različitim grupama koristeći različite strategije;
• prikuplja i koristi podatke i informacije iz različitih izvora;
• pacijentima pruža informacije i savjetuje ih;
• potpuno i točno dokumentira intervencije i rezultate pružene skrbi; te da
• otkrije i pojasni pacijentove vrijednosti i potrebe.

Budući su edukacijski ciljevi za razvoj komunikacijskih vještina jasno postavljeni, moglo bi se pretpostaviti da je to, uz iskustvo i cjeloživotno obrazovanje, dovoljno za kvalitetnu i učinkovitu komunikaciju. Međutim, na socijalizaciju za određeno zanimanje i ujedno na komunikacijske standarde bitno utječe i radna okolina. Uvjeti na radnom mjestu trebaju biti takvi da pridonose pozitivnim stavovima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj njezi. Rad sestre temelji se na osiguravanju uvjeta koji omogućavaju provođenje kvalitetne zdravstvene zaštite i zdravstvene njege, te pridonose profesionalnom zadovoljstvu sestre.

Negativni oblici ponašanja

Uzroke negativnih oblika ponašanja ispitanici vide u lošoj organizaciji rada, prevelikom opsegu poslova, neosiguranju zamjena za odsutne djelatnike, nemogućnosti korištenja slobodnih dana u zakonskim okvirima.

Negativni oblici ponašanja unutar radnog okružja ne dovode samo do pojave stresa kod pojedinca kao nositelja određene uloge unutar radnog procesa nego i na sustav u kojemu se proces rada odvija. Nezadovoljstvo poslom i stres kao vidljiva manifestacija nezadovoljstva mogu izravno utjecati na rezultate rada. U slučaju kada se krajnji rezultat rada može vrednovati razinom kvalitete zdravstvene njege u čijoj je srži bolestan pojedinac, svako ponašanje koje može negativno utjecati na pojedinca koji obavlja zdravstvenu njegu, izravno utječe i na kvalitetu pružene usluge. Čitav niz organizacijskih faktora mogu dovesti do nezadovoljstva poslom i povećanjem razine stresa, a među ostalim i: nesigurnost na poslu, rad u smjenama, prekovremeni rad, poslovi koji su rizični za tjelesno zdravlje, konflikti radnih uloga, međuljudski sukob itd. S obzirom na saznanja o međusobnoj povezanosti pojedinca i organizacijskih faktora, izvjesno je i to da pojedinac na pojedine kategorije nema mogućnost utjecaja jer su one uokvirene radnim ulogama, manjkom ili viškom radne snage, smjenskim radom itd. Tijekom ožujka i travnja 2005. godine provedeno je istraživanje u organizaciji Hrvatske udruge medicinskih sestara. Cilj ispitivanja bio je identificirati negativne oblike ponašanja koji su jedan od mogućih izvora stresa kojemu su medicinske sestre izložene u svom radnom okružju, odnosno identificirati oblike ponašanja za koje pretpostavljamo da ih pojedinac određenim znanjem i edukacijom može promijeniti i poboljšati. U istraživanju je sudjelovalo 1354 medicinskih sestara i tehničara zaposlenih u zdravstvenim ustanovama različitog tipa na teritoriju 21 županije. Rezultati ispitivanja upućuju da medicinske sestre kao najčešće oblike negativnih ponašanja navode: omalovažavanje, zatim vikanje, vrijeđanje, ignoriranje mišljenja i stavova, privilegiranje pojedinih članova tima unutar raspodjele poslova, komentiranje privatnog života, negativan odnos prema njihovu radu, verbalne prijetnje, dobacivanje seksualnih primjedaba, itd. Osobe koje prakticiraju navedene oblike ponašanja su nadređeni i kolege iz užega radnog okružja. Uzroke negativnih oblika ponašanja ispitanici vide u lošoj organizaciji rada, prevelikom opsegu poslova, neosiguranju zamjena za odsutne djelatnike, nemogućnosti korištenja slobodnih dana u zakonskim okvirima. Ispitivanje koje je provedeno velikim je djelom uključilo medicinske sestre iz ustanova sekundarne zdravstvene zaštite (60,19% ispitanika radi u županijskim bolnicama, 27,25% u klinikama) u kojima je timski rad koji podrazumijeva profesionalnu komunikaciju imperativ struke i cijelog sustava skrbi. Identificirane su kategorije ponašanja na koje se velikim djelom može utjecati edukacijom i insistiranjem na pozitivnim oblicima komunikacije. (3) Radno okruženje opterećeno negativnim oblicima ponašanja bitno utječe na smanjenje samopouzdanja, motiviranosti i nemogućnost osobnog razvoja medicinske sestre kao bitnih sastavnica kvalitetne komunikacija s bolesnikom.

Teorijski koncept Jean Watson

Sestre, pružajući uslugu sestrinske njege, tretiraju pojedinca kao neponovljivu i jedinstvenu osobu čije osjećaje, uvjerenja i stavove neprekidno percipiraju i s njima računaju.

Važno je naglasiti da je umijeće komunikacije u zdravstvu često obilježeno kompetencijama gotovo isključivo 'tehničke informacije'. Komunikacija s bolesnikom velikim se djelom sastoji u pružanju informacija, što predstavlja monolog, a komunikacija je nužno dijalog. Jean Watson isticanjem empatije i topline ukazuje na važnost odnosa sestra-pacijent. Sâm taj odnos Watsonova drži terapeutskim. Razvija teoriju o 10 faktora njege ('carative factors'). Watsonova tvrdi kako sestre nisu tu da terapeutski kontroliraju i manipuliraju drugima (fenomen poznat kao "klinikalizacija") već da ih razumiju i s njima ostvaruju odnos čime se uspostavlja polazna točka pozitivnog ishoda liječenja. Pristup kako izliječiti, odnosno kako promijeniti osobu terapijom, potrebno je zamijeniti uspostavom odnosa s osobom u kojemu će ona slobodno rasti i razvijati se koristeći vlastite potencijale. Bît teorijskog doprinosa Watsonove sadržana je u spomenutih 10 faktora njege, od kojih prva tri, po njezinim vlastitim riječima, predstavljaju filozofijski temelj za znanost o njezi. Svaki od faktora sadrži dinamičnu fenomenološku sastavnicu koja se odnosi na svakog pojedinca obuhvaćenog sestrinskom njegom. Kroz faktore njege, smatra autorica, sestre obavljaju svoju temeljnu profesionalnu dužnost: olakšavaju pacijentima vlastitu zdravstvenu promociju kroz podučavanje, podršku, upoznavanje s tehnikama rješavanja problema, te razvijanjem vještina za nošenje s problemima i vještina za prilagodbu na gubitak.

1. Formuliranje humanističko-altruističkog sustava vrijednosti (sestre edukatorice imaju značajan utjecaj na poticanje vrednota davanja i doživljavanja vlastite osobnosti kroz davanje).

2. Ulijevanje nade i vjerovanja (čime se olakšava promicanje holističke sestrinske njege; definira sestrinska uloga u razvoju poželjnog odnosa sestre i pacijenta i promiče pacijentovo prihvaćanje pozitivnog zdravstvenog ponašanja).

3. Njegovanje osjetljivosti za sebe i druge (prihvaćajući vlastite osjećaje i sestre i pacijenti postižu samo-aktualizaciju).

4. Razvoj odnosa pomoći i povjerenja (uključuje usklađivanje, empatiju, neposesivnu toplinu i efikasnu komunikaciju).

5. Promicanje i prihvaćanje izricanja pozitivnih i negativnih osjećaja (uzajamnost iskazivanja osjećaja uvijek je rizično iskustvo).

6. Sistematična uporaba kreativnih znanstvenih metoda rješavanja problema kao temelja za donošenje odluka (sestrinski postupci slični su znanstvenima po tome što su organizirani i sistematični te se time uklanja slika o sestri kao liječnikovoj pomoćnici).

7. Promicanje interpersonalnog podučavanja i učenja (taj faktor bitno dijeli njegu od liječenja, sestre daju pacijentu obavijesti i usmjeravaju odgovornost za blagostanje i zdravlje pacijenta na njega samoga).

8. Osiguravanje podržavajućeg, zaštitničkog i korektivnog mentalnog, fizičkog, sociokulturnog i duhovnog okruženja (sestre uvažavaju značaj vanjskih i unutrašnjih faktora "okoliša" na zdravlje pojedinca).

9. Dostojanstvena pomoć pri zadovoljavanju ljudskih potreba (sestra uvažava hijerarhiju ljudskih potreba od potrebe za disanjem, eliminacijom i hranom do potreba za samo-aktualizacijom).

10. Uključivanje egzistencijalističkih, fenomenoloških i spiritualnih snaga (fenomenološka analiza neposredne životne situacije olakšava bolje razumijevanje sebe i drugih).

Kroz praktičnu primjenu navedenih faktora, sestre pružaju njegu pojedincima (pacijentima) kako bi oni sami pridonijeli sprječavanju bolesti, postigli ili održali zdravlje ili umrli mirnom smrću. Zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već koncept čija je narav duboko subjektivna jer predstavlja harmoniju svijesti, tijela i duše te pretpostavlja osobnu percepciju i iskustvo. Watson zagovara holistički biološki i psihološki pristup čovjeku koji je nužno povezan s drugim ljudima i prirodom, a čija ljudska bit uključuje slobodan izbor i pripadajuću odgovornost. Sestre, pružajući uslugu sestrinske njege, tretiraju pojedinca kao neponovljivu i jedinstvenu osobu čije osjećaje, uvjerenja i stavove neprekidno percipiraju i s njima računaju.(4) 'Volim proći klinikom u rane jutarnje ili kasne večernje sate. Tada u njoj obitavaju ljudi. Neki su usnuli i osjeća se toplina iz njihovih kreveta. Nad nemirnima lebdi tjeskoba. Besvjesnih se prisutnost naslućuje. Umirući su u potrazi za smirenjem. Nema mnogo pokreta niti glasova, pa se ljudski ritmovi mogu osjetiti i u njima se može sudjelovati. Naprosto nema one gužve koja ne dopušta da osjetimo jedni druge. Prostor gotovo da poprima mjesto po mjeri čovjeka.' (Franković S., 2006.)

Literatura:

1. Sestrinski glasnik 2008; 1:48
2. Henderson, V. Osnovna načela zdravstvene njege, Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju, Hrvatsko udruženje medicinskih sestara, Zagreb, 1994.
3. Krajnović F., Šimić N., Franković S. Identifikacija, opis i analiza uzroka nekih negativnih ponašanja i u radnom okružju medicinskih sestara, Medica Jadretina 37/2007:3-4: 63-72
4. Krajnović F., Franković S., Radošević D., Tepavac M., Filozofsko i znanstveno utemeljenje njege/njegovanja: osvrt na teoriju Jean Watson, Sestrinski glasnik, 2008; 1:15-22
5. Bičanić, J., Vježbanje životnih vještina, Alineja, Zagreb, 2001.
6. Donahue, M. P., Nursing, the finest art, Mosby ? Year Book, St. Louis, 1996.
7. Miljević-Riđički, R., Maleš, D., Rijavec, M. Odgoj za razvoj, Alineja, Zagreb, 2001.
8. Tomey A. M., M. R. Alligood, Nursing Theorists and their Work, 5th ed. St. Luis: Mosby, 2002.