Dopaminergički sustav igra važnu ulogu u odgovoru na antipsihotike. Funkcionalni polimorfizmi jednog nukleotida (SNPs) mogu promijeniti ekspresiju dopaminskih receptora (DR) ili raspodjelu dopamina te na taj način utjecati na terapiju shizofrenije. U studiji provedenoj u Sveučilišnoj psihijatrijskoj klinici u Ljubljani istraživači su htjeli utvrditi postoji li povezanost između genetskih polimorfizama u dopaminergičkom sustavu i odgovora na terapiju antipsihoticima.

U studiji je sudjelovalo 138 pacijenata oboljelih od shizofrenije te su podjeljeni u dvije skupine: skupinu koja je rezistentna na terapiju i skupinu koja odgovara na terapiju. Kontrolnu skupinu su činila 94 zdrava donora krvi. Svi pacijenti su genotipizirani za SNPs na genima za DRD1, DRD2, DRD3 i COMT. Povezanost između genotipa i kliničkih simptoma utvrđena je pomoću ANCOVA (analiza kovarijance) pri čemu je trenutna doza antipsihotika bila medijatorska varijabla.

Rezultati su pokazali da nema statistički značajne povezanosti između genetskih polimorfizama i pojavnosti rezistentne shizofrenije, iako su neke brazilske i američke studije pokazale suprotno. Nije nađena povezanost SNPs ni s manifestacijom kliničkih simptoma. Studija zaključuje da genetska varijabilnost dopaminskih receptora nije jedini prediktor terapijskog odgovora na antipsihotike već su tu uključeni i drugi faktori.