Uvod

U posljednjih je nekoliko desetljeća u praksi liječenja shizofrenije i psihoza općenito prevladavala psihofarmakoterapija pa je liječenje bilo usmjereno samo na lijekove. Oni i dalje predstavljaju osnovu i temelj liječenja samih simptoma bolesti koje nastaju kao posljedica poremećaja biokemije u mozgu na razini neurotransmitorskih sustava.

Brojna recentna istraživanja ukazuju na relativno brzu učinkovitost antipsihotika, ali da bi liječenje bilo što uspješnije, odnosno da bi postigli što bolji ili gotovo potpuni funkcionalni oporavak bolesnika kojem težimo, liječenje mora biti sveobuhvatno. Danas se psihoterapija i psihodinamski pristup ni u kojem slučaju ne mogu mimoići u terapiji shizofrenih bolesnika. To svakako uključuje, osim moderne psihofarmakoterapije, programe psihoterapijskih i psihosocijalnih intervencija, što nazivamo biopsihosocijalni model.

Organizirani program za liječenje i psihosocijalnu potporu

U Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“ u Zagrebu već se preko deset godina provodi organizirani program za liječenje i psihosocijalnu potporu pacijentima oboljelim od psihotičnih poremećaja i članovima njihovih obitelji. Akutni psihotični poremećaji, koji se često prvi puta javljaju u mladoj dobi, remete zdravlje, ali i funkcioniranje i život obitelji, a ne samo oboljelog člana. Mogućnost učinkovitog liječenja i oporavka puno je veća ako se liječenje započne u ranoj fazi poremećaja.

RIPEPP - Program „Rane intervencije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja“

Program „Rane intervencije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja“ tzv. RIPEPP temelji se na biopsihosocijalnom modelu te na psihodinamskom pristupu i grupnoj psihoterapiji. U skladu s novim istraživanjima i postojećim sličnim programima u svijetu, organizirano je nekoliko oblika terapijskih aktivnosti: psihoedukacija, psihodinamska grupna psihoterapija za pacijente te psihodinamska grupna psihoterapija za članove obitelji i psihofarmakoterapija kao ipak neizostavni dio liječenja i oporavka.  

Psihoedukacija obuhvaća radionice koje vode stručnjaci – psihijatri (psihoedukatori) i tijekom kojih se informira i educira pacijente i članove njihovih obitelji o uzrocima, kliničkoj slici, značaju pravovremenog i kontinuiranog liječenja te ranom prepoznavanju simptoma i znakova pogoršanja bolesti. U radionicama se radi interaktivnim pristupom s dinamičnim diskusijama, pitanjima i odgovorima da bi se steklo što više znanja o psihotičnim poremećajima i njihovom liječenju. Psihoedukacija ima fiksni i određeni broj predavanja i radionica sa zanimljivim temama tijekom godine dana. Pacijenti i članovi obitelji mogu se uključiti u svakom novom ciklusu u radionice, posebno ako imaju potrebu ponovno čuti ili prodiskutirati neku od tema.

Psihodinamska grupna psihoterapija za pacijente je grupna terapija po psihodinamskim principima u kojoj sudjeluju pacijenti uključeni u program, a isto tako postoji i grupa za članove obitelji usmjerena na stjecanje uvida i analizu odnosa u obitelji koji utječu na bolest i proces liječenja. Grupe za pacijente i roditelje su grupe „odškrinutih vrata“ što znači da se novi članovi uključuju kada netko izađe iz grupe. Glavna odrednica grupnog psihoterapijskog programa za pacijente je individualni pristup, stoga se potrebna duljina liječenja određuje prema potrebama i napretku svakog pacijenta.

Proces procjene bolesti i individualni plan liječenja shizofrenije

Za uspješno liječenje shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja važna je dobra procjena poteškoća koje ima oboljeli od shizofrenije i suradnja u planu liječenja. Procjena stanja psihobiosocijalnih potreba odnosi se na procjenu različitih poteškoća poveznih s bolesti, odvija se u pozitivnoj atmosferi odnosa liječnik (terapeut) – pacijent u kojemu se nastoji ostvariti pozitivan odnos prema ostanku u procesu liječenja. Procjena obuhvaća procjenu bioloških, psiholoških i socijalnih faktora koji mogu potaknuti pojavu simptoma bolesti i otežavati oporavak. Rezultati procjene se moraju iskomunicirati s pacijentom i članovima njegove obitelji na njima razumljiv način, a moraju sadržavati opis stanja, terapijske mogućnosti, moguće odgovore, rizike, raspoloživu podršku, suradnju u liječenju i prognozu. Izbor liječenja mora se temeljiti na razumijevanju doprinosa bioloških, psiholoških i socijalnih faktora u svakom individualnom slučaju.

Nakon pažljivog procesa procjene koji uključuje simptome bolesti i utjecaj simptoma bolesti na socijalno funkcioniranje, kao i psihološke reakcije na bolest, treba napraviti individualni plan liječenja. Također, treba procijeniti rizik za suicidalno i agresivno ponašanje, a kada se radi o prošloj epizodi, treba napraviti plan za prevenciju sljedeće epizode bolesti. Procjena poteškoća pacijenta koji nam se obraća za pomoć predstavlja razumijevanje teškoća koje osoba ima u kontekstu svog života.

Zaključak

Kao što je ranije navedeno, bolest moramo razumjeti u psihobiosocijalnom kontekstu, što znači procijeniti sve faktore koji doprinose stanju bolesti i planirati liječenje za otklanjanje ili minimaliziranje istih. U planiranju liječenja treba identificirati različite postupke u rješavanju potreba kao što su lijekovi, psihoterapija, psihosocijalni postupci, a pacijenta treba uputiti osobi koja je kvalificirana za provođenje navedenih postupaka. 

Literatura

1. American Psychiatric Association. Practice guidelines for the treatment of schizophrenia. AM Psychiatry 1997; 154 (Suppl):4 

2. Spaniol L, Wewiorski N.J, Gagne C, Anthony W.A. The process of recovery from schizophrenia. International Review of Psychiatry 2002; 14:327-336.

3. Roberts G, ĆHolloway F, Davenport S, Tattan T (eds) Enabling recovery The principles and practice of rehabilitation psychiatry, London: The Royal College of Psychiatrists, 2006.

4. Deegan P.E. Recovery: the lived experience of rehablitation. Psychosocial Rehabilitation Journal 1988;11:11-19.

5. Kaplan H.I, Saddock B.J. Comprehensive Textbook of Psychiatry. New York: Williams&Wilkins, 2000.

6. Brickwood M, Jackson C. Schizophrenia New York: Psychology Press 2001.

7. Frangou S, Murray R.M. Schizophrenia, London: Marin Dunits, 1996.

8.  Stahl SM. Essential Psychopharmacology. Cambridge University Press 2000. 

9. Jakovljević M. Suvremena farmakoterapija shizofrenije. Medicinska naklada Zagreb - Pro MenteZagreb,2001. 

10. Hotujac Lj. Suvremene koncepcije shizofrenije, Medicus 1998; /(1): 45-58. 

11. Zarate C et al. Algorithms for the tratment od schizophrenia. Psychopharmacol Bull 1995; 31(3): 457-507. 

12. Hirsch, Barnes. The clinical treatment of schizophrenia with antipsychotic medication. U: Hirsch SR, Weinberger DR. Schizophrenia. Blackwell Science, Oxford 1995:443-468. 

13. Kerwin R et el. Management of difficult to treat patinets with schizophrenia. British J Psychiatry 1996; 1969 (Suppl): 31. 

14. Štrkalj Ivezić S, Shizofrenija. HLZ Zagreb: 1995.

15. Jurgen Ludere H. Shizofrenija Kako se naučiti nositi s bolešću, Jastrebarsko. Naklada Slap, 2006.

16. Zubin J, Spring B, Vulnerability: A new view of Schizophrenia. Journal of Abnormal Psychology, 1997; 86:103-26. Addington J, Young J, Addington D. social Outcomes in early psychosis. Psycho Med 2003; 33:1119-24.

17. Huxley NA, Rendal M, Sederer I. Psychosocial treatments in schizophrenia: a review of the past 20 years. J Ner Ment Dis 2000;188 (4):187-201.