To nije isključivo posljedica bolje dijagnostike tog duševnog oboljenja, nego stvarna povećana učestalost depresivnih stanja, a evidentna je činjenica da se dob pojave depresije pomiče prema mlađim dobnim skupinama.

Etiologija depresivnih stanja

U liječenju depresije danas imamo mogućnost primijene sve šire lepeze kvalitetnijih antidepresiva, naravno u kombinaciji s kontinuiranim psihoterapijskim suportom prema svakom pacijentu.

Nije u potpunosti razjašnjena, ali se većina psihijatara slaže da je etiologija depresije višeslojan problem, pri čemu se trebaju uzeti u obzir genetski, biološki, psihološki, a sve više i socijalni, čak i duhovni čimbenici kod svakog oboljelog pojedinca.

S obzirom na veliki broj faktora koji mogu utjecati na pojavu depresivnog stanja, kao i na različitost i intenzitet depresivnih simptoma, vjerojatno se kod svakog bolesnika pojavnost i tijek bolesti odvija na sebi svojstven uzrok i način.

Kako bismo shvatili o kakvom pojedinačnom i društvenom problemu je riječ, treba navesti kako se smatra da danas od depresivnih simptoma boluje više od 120 milijuna ljudi u Svijetu, a nažalost podaci SZO (Svjetska Zdravstvena Organizacija) ukazuju da broj oboljelih od depresije i dalje raste, te se predviđa da će 2020. godine depresija biti drugi svjetski zdravstveni problem po broju oboljelih.

Usporedno s tim su i psihijatrijska saznanja o depresiji sve šira i jasnija tako da danas  sa sigurnošću možemo objasniti moždane procese vezane za različite neurotransmiterske sustave, stoga u liječenju depresije danas imamo mogućnost primijene sve šire lepeze kvalitetnijih antidepresiva, naravno u kombinaciji s kontinuiranim psihoterapijskim suportom prema svakom pacijentu.

Liječenje depresije psihofarmacima

U novije vrijeme sve češće upotrebljavamo antidepresive koje nazivamo dualnim, jer istovremeno djeluju na više neurotransmiterskih sustava, iako u stvari možemo reći da je mehanizam njihovog antidepresivnog djelovanja povezan s mogućnošću da potencira neurotransmitersku aktivnost SŽS-a u cjelini.

Osnova liječenja depresivnih stanja čine odgovarajući psihofarmaci, a najbolje rezultate pokazuje kombinacija farmako i psihoterapijskih postupaka.

Odavno je poznato da u nastanku depresije izuzetan značaj ima disbalans unutar neurotransmiterskih sustava, osobito serotoninskog i noradrenalinskog. Navedenu činjenicu ne bismo trebali pojednostavljivati, jer su svi neurotransmiterski sustavi međusobno funkcionalno povezani, u tom smislu na to bismo trebali gledati kao na dinamičan proces, pri čemu jedan sustav ili više njih može biti odgovoran za početak promjena kod nastanka depresije, a potom slijedi niz novih međudjelovanja i adaptacija, tako da bismo trebali imati u vidu i acetilkolinski, dopaminergički i GABA (gabaminergički) neurotransmiterski sustav u procesu nastanka depresije.

Što se tiče izbora odgovarajućeg psihofarmaka kojeg primjenjujemo za suzbijanje depresivnih simptoma potrebno je naglasiti da su spoznaje uspješnog liječenja depresije utjecale na izbor odogovarajućih antidepresiva kao prvog izbora liječenja depresije.

Potrebno je svakako istaknuti da su dugo vremena lijekovi prvog izbora za liječenje depresije bili triciklički i tetraciklički antidepresivi, koji su bili vrlo efikasni u liječenju depresije, ali je ustanovljeno da primjenom tih lijekova često nastaju ozbiljne nuspojave koje utječu na ukupno zdravlje pacijenta, tako da se ti lijekovi danas vrlo rijetko primjenjuju ili se u potpunosti izbjegavaju.

U slijedećem razdoblju, kao prvi lijek  izbora liječenja depresije prihvaćeni su inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), za koje se općenito smatra da imaju jednaku učinkovitost u liječenju depresije, a nuspojave su vrlo rijetke i ne narušavaju cjelokupno zdravstveno stanje bolesnika. Ti lijekovi se i danas vrlo uspješno primjenjuju za liječenje depresije, a u tu skupinu lijekova ubrajamo: fluvoksamin, fluoksetin, paroksetin, sertralin, citalopram, escitalopram.

U novije vrijeme sve češće upotrebljavamo antidepresive koje nazivamo dualnim, jer istovremeno djeluju na više neurotransmiterskih sustava, iako u stvari možemo reći da je mehanizam njihovog antidepresivnog djelovanja povezan s mogućnošću da potencira neurotransmitersku aktivnost SŽS-a (središnjeg živčanog sustava) u cjelini.

Kao predstavnika te najnovije generacije antidepresiva možemo izdvojiti venlafaksin.

To je potentni inhibitor ponovne pohrane serotonina (5-hidroksitriptofan, 5-HT), nešto slabije potentni inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i slabiji inhibitor ponovne pohrane dopamina. Istovremeno kod primjene venlafaksina  smanjena je mogućnost pojave antikolinergičkih sedativnih i kardiovaskularnih štetnih učinaka, jer taj lijek nema afinitet vezanja za receptore koji uzrokuju navedene nuspojave kod liječenja depresije.

Možemo očekivati da će buduća istraživanja i spoznaje neurotransmiterske regulacije SŽS-a i njihov disbalans kod nastanka depresije pomoći što adekvatnijem i kvalitetnijem liječenju te teške duševne bolesti.

Zaključak

Iako je u ovom članku naglasak na liječenju depresivnih stanja, neophodno je razmišljati i o načinu života koji je ozbiljno kompromitiran organizacijom življenja, te sustavu vrijednosti kojemu se suvremeni čovjek želi usmjeriti, a koji nedvojbeno dovodi do trajnog prisustva akutnog i kroničnog stresa, problematične prehrane koju unosimo u organizam, što neupitno utječe na pojavnost brojnih zdravstvenih problema, dakako i depresije. U tom smislu antidepresive moramo razumjeti tek kao jedan koristan čimbenik u borbi protiv depresije, ali nipošto kao jedini.