Već samom kliničkom definicijom da je ‘bol upravo to što osoba koja je osjeća opisuje, a traje onoliko dugo koliko se ta osoba žali’ neminovna je njena psihološka komponenta te i mogućnost korištenja psihofarmakologije u njenom liječenju. Činjenice temeljene na znanstvenim podacima ukazuju sa su depresija, neuropatska bol i fibromijalgija moguće posljedica procesa loše prilagodbe kao rezultat viškratne interakcije između genetske vulnerabilnosti i okolinskih čimbenika i dijele preklapajuće patofiziološke procesa u mozgu i tijelu. Slijedom navedenih novih spoznaja osobito u području neuroimunologije objašnjene su i proširene aktivnosti antidepresiva (AD) na anitinflamatorno djelovanje, imunuomuduliranja i analgetsko djelovanje.

Prema sadašnjim spoznajama AD su korisni za: neuropatsku bol (neuralgija i bolne polineuropatija), dijabetičku bolnu neuropatiju, centralnu neuropatsku bol, migrene, tenzijske glavobolje , fibromijalgiju. AD pokazuju učinkovitost u postherptičkoj neuralgiji, trigeminalnoj neuralgiji. AD nisu dokazano učinkoviti kod tenzijske glavobolje u ovisnika, ishijalgije, Parkinsonove bolesti, poremećaja spavanja. AD se koriste kao adjuvantna terapija u liječenju maligne neuropatske boli koja ne reagira na opiode. Od tricikličkih antidepresiva se kao prva linija najčešće koristi amitriptilin, potom clomipramine, desipramin, nortriptilin. Od ‘novijih’ AD: venlafaxin, trazodon, maprotilin, bupropion i SSRI (fluoxetine, paroxetine, sertraline).

Unatoč novijim smjernicama i preporukama o korištenju AD za ne- psihijatrijske bolesti , za sada su u Hrvatskoj AD registrirani samo za liječenje mentalnih poremećaja, osim duloxetina koji je registriran i za bolnu dijabetičku neuropatiju.

Stanislava Stojanović-Špehar