Depresija - epidemiologija

Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Zahvaća svaku šestu osobu u svijetu. SZO ističe depresiju kao treći najveći svjetski zdravstveni problem, a smatra se da će 2020. godine dosegnuti drugo mjesto. Trenutna prevalencija depresije 2-10%. Žene češće obolijevaju od muškaraca, odnos 1,5-2:1. Bolest je koja utječe na radnu funkcionalnost i povezana je s visokom smrtnošću (15-20% samoubojstvo).

Depresija - klinička slika MKB 10

Glavni simptomi:
- depresivno raspoloženje
- gubitak interesa i zadovoljstva
- smanjena energija (povećani umor)

Drugi uobičajeni simptomi:
- smanjena koncentracija i pažnja
- smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje              
- osjećaj krivnje i bezvrijednosti
- sumorni i pesimistični pogled na budućnost
- ideje o samoozljeđivanju ili suicidu
- poremećaj spavanja
- poremećaj apetita 

Etiologija depresivnih stanja

U liječenju depresije danas imamo mogućnost primjene sve šire lepeze kvalitetnijih antidepresiva, naravno u kombinaciji s kontinuiranim psihoterapijskim supportom prema svakom pacijentu.

Nije u potpunosti razjašnjena, ali se većina psihijatara slaže da je etiologija depresije višeslojan problem, pri čemu se trebaju uzeti u obzir genetski, biološki, psihološki, a sve više i socijalni, čak i duhovni čimbenici kod svakog oboljelog pojedinca.

S obzirom na veliki broj faktora koji mogu utjecati na pojavu depresivnog stanja, kao i različitosti i intenzitet depresivnih simptoma, vjerojatno se kod svakog bolesnika pojavnost i tijek bolesti odvija na sebi svojstven uzrok i način.

Kako bismo shvatili o kakvom pojedinačnom i društvenom problemu je riječ, treba navesti kako se smatra da danas od depresivnih simptoma boluje više od 120 milijuna ljudi u svijetu, a nažalost podaci SZO (Svjetska Zdravstvena Organizacija) ukazuju da broj oboljelih od depresije i dalje raste, te se predviđa da će 2020. godine depresija biti drugi svjetski zdravstveni problem po broju oboljelih.

Usporedno s tim su i psihijatrijska saznanja o depresiji sve šira i jasnija tako da danas sa sigurnošću možemo objasniti moždane procese vezane za različite neurotransmiterske sustave, stoga u liječenju depresije danas imamo mogućnost primjene sve šire lepeze kvalitetnijih antidepresiva, naravno u kombinaciji s kontinuiranim psihoterapijskim supportom prema svakom pacijentu.

U sljedećem razdoblju, kao prvi lijek izbora liječenja depresije prihvaćeni su inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), za koje se općenito smatra da imaju učinkovitost u liječenju depresije, a nuspojave su vrlo rijetke i ne narušavaju cjelokupno zdravstveno stanje bolesnika. Ti lijekovi se i danas vrlo uspješno primjenjuju za liječenje depresije, a u tu skupinu lijekova ubrajamo: fluvoksamin, fluoksetin, paroksetin, sertralin, citalopram, escitalopram. 

Kliničke smjernice za liječenje depresivnog poremećaja

Autori smjernica su:

• Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju HLZ
• Hrvatsko psihijatrijsko društvo
• Hrvatsko društvo za psihofarmakoterapiju i biologijsku psihijatriju HLZ

 

Cilj primjene inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) je povišenje koncentracije serotonina u pojedinim regijama mozga, što dovodi do poboljšanja simptoma depresivnog poremećaja. Dok je učinak SSRI zajednički na serotoninski transporter, među ovim lijekovima također postoje i razlike u utjecaju na druge sustave.

Antidepresivi: prvi izbor SIPPS escitalopram, citalopram, sertralin. SNRI venlafaxin, duloksetin kod bolnih simptoma.
Anksiolitici - kratkotrajno, uz oprez.
Hipnotici.

Escitalopram

Escitalopram sadrži samo aktivni S enantiomer. Prema Stahlu escitalopram je „quintessential“ SIPPS, najpodnošljiviji SIPPS.
Mehanizam njegova djelovanja je čista inhibicija SERT-a (serotoninskog transportera) što je bitno za kombinaciju sa drugim lijekovima, osobito u starijoj životnoj dobi te kod polipragmazije.

Dolazi u obliku filmom obloženih tableta od 10mg sa razdjelnim urezom, u pakiranju od 28 tableta. Na osnovnoj je listi lijekova. 

Daje se u dozama 10-20 mg, jednom dnevno, uz hranu ili bez nje.
Učinak iskazuje nakon 3-4 tjedna, a tada obično i nestaju nuspojave (prema iskustvu, nekad se efekt primjećuje već i za 2 tjedna).
Kod starijih od 65 godina treba početi sa 5 mg (razmotriti primjenu manje maksimalne doze), a kod djece i adolescenata ne propisivati.

Moguća je pojava simptoma ustezanja. Smanjivati dozu tijekom 1-2 tjedna (moja preporuka 3-4 tjedna po 5 mg te isključiti). Najčešći simptomi ustezanja: omaglica, parestezije, poremećaji sna (nesanica, intenzivni snovi), agitacija, anksioznost, mučnina, tremor, konfuzija, znojenje, proljev, palpitacije, razdražljivost. Uglavnom su blagi i prolaze kroz 2-3 tjedna, rijetko duže do 2-3 mjeseca.  Rijetko se radi o težim nuspojavama.

 

Prikazi slučajeva

Slučaj broj 1

Gospođa, 42 godine, VSS, udata, majka dvoje djece. Unazad tri godine liječi se zbog depresije.

2015. godine hospitalizirana u psihijatrijskoj bolnici zbog pogoršanja psihičkog stanja, nesanice, suicidalnih promišljanja. U terapiji sertralinom 50 mg dva puta po jednu tbl. stanje nezadovoljavajuće remisije.

U lipnju 2015. godine uveden escitalopam 10 mg jedna tbl. ujutro, te alprazolam 0,5 mg, tri puta po jednu tbl. Poboljšanje na drugoj kontroli, počela je raditi, zadovoljavajućeg nivoa na poslu i u obitelji.

Slučaj broj 2

Gospodin, 48 godina, SSS, zaposlen, obiteljska anamneza: majka i brat se liječe od depresije.

Dg: Depresivni poremećaj F 32.2

Simptomi:

• potištenost
• bezvoljnost
• anhedonia
• tjeskoba
• nesanica
• disfunkcionalan, duži period na bolovanju

Od ranije terapija paroksetin 30 mg jedna tbl. ujutro, i diazepam 5 mg 1,0,1 tbl.

U listopadu 2015. godine uveden escitalopram 10 mg pola tbl. ujutro u prvih tjedan dana potom jedna i pol tbl, te diazepam 5 mg 3x1 tbl. Klinički te subjektivno značajno poboljšanje psihičkog stanja.

Zaključak

Depresija nije bolest morbus sui generis (razvoj farmakogenomike sve više upućuje na etiološku i patogenetsku heterogenost depresije) i normalno se javlja potreba za velikim brojem različitih antidepresiva. Različitost treba biti i farmakodinamska i farmakokinetska. Antidepresivi srednje generacije, prije svega SIPPS-i predstavljaju značajni napredak u liječenju depresivnih bolesnika.

Escitalopram je najselektivniji blokator ponove pohrane serotonina. Drugim riječima escitalopram je „najviše SSRI“ , budući da osim na serotoninski transporter, ne djeluje, čak ni u visokim dozama, niti na jedan drugi neurotransmiterski sustav.

Literatura

1. Sažetak opisa svojstava lijeka - HALMED: escitalopram