Cilj Istražiti povezanost polimorfizama NFKB1 c.-798_-795delATTG, (rs28362491), NFKBIA c.-949C>T (rs2233406), IL-8 c.-352-A>T (rs4073), IL-10 c.-854T>C (rs1800871), TNF c.-418G>A (rs361525) i TNF c.-488G>A (rs1800629) s rakom dojke u populaciji istočne Kine.

Postupci U istraživanje parova uključili smo 975 ispitanica (474 pacijentica s rakom dojke i 501 kontrolnu ispitanicu bez raka dojke) te smo genotipizirali polimorfizme uz pomoć lančane reakcije polimerazom-polimorfizma dužine restrikcijskog fragmenta. Kako bismo odredili povezanost između između polimorfizama i rizika od raka dojke koristili smo logističku regresiju.

Rezultati Ins/del i del/del genotipovi NFKB1 polimorfizma i TT genotip IL-10 polimorfizma značajno su povećavali rizik od raka dojke (NFKB1 ins/del omjer izgleda [eng, odds ratio OR] 1,69, 95% raspon pouzdanosti [eng, confidence interval, CI] 1,23-2,33, P = 0,001; NFKB1 del/del OR 2,42, 95% CI 1,72-3,42, P < 0.001; IL-10 TT OR 2,36, 95% CI 1,58-3,52, P < 0,001). TT genotip IL-8 polimorfizma, GA i AA genotip TNF c.-418G>A polimorfizma te GA genotip TNF c.-488G>A polimorfizma značajno su smanjivali rizik od raka dojke (IL-8 TT OR 0,48, 95% CI 0,33-0,72, P < 0,001; TNF c.- 418 GA OR 0,58, 95% CI 0,41-0,80, P = 0,001; TNF c.-418 AA OR 0,38, 95% CI 0,14-0,98, P = 0,044; TNF c.-488 GA OR 0,68, 95% CI 0,48-0,96, P = 0,029). Nakon što smo ispitanice stratificirali prema menopauzalnom statusu, CT genotip NFKBIA polimorfizma značajno je smanjivao rizik kod predmenopauzalnih ispitanica (OR 0,63, 95% CI 0,40-0,99, P = 0,043), ali ne i kod postmenopauzalnih ispitanica.

Zaključak NFKB1, NFKBIA, IL-8, IL-10, i TNF polimorfizmi mogu poslužiti kao korisni bio-biljezi za određivanje rizika od raka dojke kod žena u istočnoj Kini.