Pregled rizičnih čimbenika za razvoj karcinoma dojke
Klara Čičić, dr. med.
31.10.2013.
Uzimanje blokatora kalcijevih kanala povezano je s povećanim rizikom razvoja karcinoma dojke, objavljeno je u časopisu JAMA. Dugoročna upotreba inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACEi) povezana je pak sa smanjenom rizikom za duktalni i invazivni tip karcinoma dojke.
Preko 70% žena s dijagnosticiranim rakom dojke nema poznate rizične čimbenike, pa se smatra da su sve žene pod rizikom za nastanak raka dojke.
U populacijskoj studiji je sudjelovalo 880 žena oboljelih od duktalnog invazivnog karcinoma dojke, 1027 oboljelih od lobularnog invazivnog karcinoma dojke i njih 856 bez utvrđenog karcinoma. Žene su bile u dobi od 55 do 74 godine. Ustanovljeno je kako je dugoročna (≥10 godina) upotreba antihipertenziva blokatora kalcijevih kanala povezana s više nego dvostruko većim rizikom razvitka karcinoma dojke. Dugoročna upotreba inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACEi) povezana je pak sa smanjenom rizikom za duktalni i invazivni tip karcinoma dojke.
Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Arizoni, SAD, koristila je multivarijatne modele za procjenu rizika za razvoj raka dojke na temelju raznih rizičnih čimbenika.
Rizični čimbenici koje povećavaju rizik karcinoma dojke:
• Starija dob (rizik se povećava starenjem, a najveći je oko 55. godine)
• Pozitivna obiteljska anamneza na karcinom dojke ili jajnika (majka, sestra, kći)
• Pozitivna mutacija BRCA1/BRCA2 (3-8% svih karcinoma dojke pozitivno je na ovu mutaciju)
• Atipična hiperplazija, duktalni ili lobularni ca in situ utvrđeni biopsijom
• Rana menarha (< 12 years), kasna menopauza, prva trudnoća u starijoj dobi (>30 years) ili niluparitet
• Uporaba estrogen-progesteron hormonske nadomjesne terapije (HRT)
• Uporaba oralnih kontraceptiva
• Pretilost (zbog konverzije androgena u estrogene u masnome tkivu!), sjedilački način života, pretjerana konzumacija alkohola
Pojavu karcinoma dojke nije moguće spriječiti jer nisu poznati pravi uzroci nastanka, no brojni su rizični čimbenici koji povećavaju vjerojatnost oboljenja. Njihov učinak na razinu i trajanje izloženosti estrogenima smatra se vrlo važnim u patofiziologiji bolesti. Primjerice, rana menarha, nuliparitet i kasna menopauza povećavaju cjeloživotnu izloženost estrogenu kod žena u premenopauzi, dok pretilost i hormonsko nadomjesno liječenje povećavaju razinu u žena u postmenopauzi.
Preko 70% žena s dijagnosticiranim rakom dojke nema poznate rizične čimbenike, pa se smatra da su sve žene pod rizikom za nastanak raka dojke.