Zračenje limfnih čvorova ne poboljšava preživljenje kod bolesnica s rakom dojke
David Čičić, dr. med.
12.08.2015.
Zračenje regionalnih limfnih čvorova može smanjiti učestalost recidiva raka dojke kod bolesnica s pozitivnim limfnim čvorovima i kod bolesnica s visokorizičnom bolešću s negativnim limfnim čvorovima, no ne donosi korisni učinak na preživljenje, iznose dva nova istraživanja objavljena u časopisu New England Journal of Medicine.
Autori smatraju da će određena skupina bolesnika imati korist od zračenja regionalnih limfnih čvorova nakon aksilarne disekcije. Ključan je pri tome individualan pristup odabiru liječenja.
U MA.20 istraživanju 1832 bolesnice s rakom dojke s pozitivnim limfnim čvorovima i visokorizičnom bolešću s negativnim limfnim čvorovima podijeljene su u dvije skupine prema obliku liječenja. U jednoj skupini je provedeno zračenje cijele dojke s istovremenim zračenjem regionalnih limfnih čvorova (uključujući unutarnje mamarne, supraklavikularne i aksilarne limfne čvorove), dok je kontrolna skupina liječena izoliranim zračenjem cijele dojke.
Nakon desetogodišnjeg praćenja nije opažena statistički značajna razlika u ukupnom preživljenju između dvije skupine (82.8% u skupini s ozračenim regionalnim limfnim čvorovima i 81.8% u kontrolnoj skupini). Ipak, desetogodišnja stopa preživljenja bez povrata bolesti je bila značajno veća u skupini bolesnica s ozračenim regionalnim limfnim čvorovima (82%) u usporedbi s kontrolnom skupinom (77%). Desetogodišnja stopa preživljenja bez lokalnog i regionalnog recidiva bolesti je iznosila 95.2% u ispitivanoj i 92.2% u kontrolnoj skupini, te je učinak terapije prvenstveno bio povezan s redukcijom stope regionalnog recidiva bolesti.
Europska studija je obuhvatila 4004 bolesnice s centralno ili medijalno lokaliziranim primarnim tumorom ili vanjskom lokalizacijom tumora sa zahvaćanjem aksilarnog područja. I ovdje su bolesnice randomizirane u dvije skupine, skupinu bolesnica liječenih zračenjem cijele dojke ili torakalne stijenke uz zračenje regionalnih limfnih čvorova i kontrolnu skupinu liječenu izoliranim zračenjem dojke ili torakalne stijenke. Većina (99%) bolesnica s pozitivnim limfnim čvorovima i 66.3% bolesnica s negativnim limfnim čvorovima je liječeno adjuvantnom sistemskom terapijom, a 76.1% bolesnica je podvrgnuto kirurgiji očuvanja dojke.
Nakon 10 godina ukupno preživljenje je bilo slično u obje skupine (82.3% u skupini s ozračenim regionalnim limfnim čvorovima i 80.7% u kontrolnoj skupini). Unatoč tomu, zračenje regionalnih limfnih čvorova je bilo povezano s malim, ali značajnim korisnim učinkom na preživljenje bez povrata bolesti (11% veće u odnosu na kontrolnu skupinu), preživljenje bez distalnog povrata bolesti (14% veće nego u kontrolnoj skupini) i smrtnost od raka dojke (18% manja u odnosu na kontrolnu skupinu).
Unatoč brigama koje donose ovi rezultati, autori smatraju da će određena skupina bolesnika imati korist od zračenja regionalnih limfnih čvorova nakon aksilarne disekcije. Ključan je pri tome individualan pristup odabiru liječenja. Istraživači smatraju da zračenje regionalnih limfnih čvorova kod bolesnika s negativnim limfnim čvorovima nije racionalno jer je stopa recidiva u limfnim čvorovima nakon negativnog nalaza biopsije sentinel čvora manja od 1%. Nasuprot tomu, veliki teret bolesti, određen zahvaćanjem četiri ili više limfnih čvorova ili ekstrakapsularnim širenjem izvan limfnog čvora, pokazatelj je visokog rizika, što ukazuje na potrebu zračenja regionalnih limfnih čvorova. Ostaje nerazjašnjen terapijski pristup kod bolesnika sa zahvaćanjem 1-3 limfna čvora. Zračenje bi moglo biti indicirano u slučaju postojanja drugih čimbenika visokog rizika – mlađa životna dob, veći tumori, nepovoljan molekularni profil ili nepovoljan histološki nalaz.