Statini u liječenju raka dojke pozitivnog na estrogenske receptore?
Paula Bakalović, mag. pharm.
09.06.2016.
Tumorske stanice raka dojke pozitivnog na hormonske receptore sposobne su preživjeti u odsutnosti estrogena zahvaljujući produkciji metabolita kolesterola koji oponaša estrogen, objavljeno je u časopisu Breast Cancer Research.
Unatoč tome što se terapija inhibitorima aromataze u žena koje boluju od raka dojke pozitivnog na hormonske receptore pokazala uspješnom te je smanjen rizik od smrtnosti, rezistencija tumorskih stanica na ovakav način liječenja ostaje značajan problem.
Autori istraživanja provedenog u Londonu željeli su identificirati najučestalije mehanizme prilagodbe kojima tumorske stanice stječu rezistenciju na liječenje. Dosad provedene studije pokazale su da i primarni i recidivirajući tumori imaju velike potrebe za lipidima kako bi proliferirali i metastazirali. Naime, postoje čvrsti dokazi da metaboliti kolesterola imaju važnu ulogu u poticanju rasta tumora te pokazuju djelovanje kao endogeni selektivni modulatori receptora za estrogen. Znanstvenici su uzgojili stanice raka dojke pozitivnog na estrogenske receptore u odsutnosti estrogena, oponašajući tumorske stanice tretirane s antiestrogenskim lijekovima. Uočili su da su tumorske stanice počele stvarati metabolit kolesterola, točnije 25-hidroksikolesterol što im je omogućilo nastavak rasta u odsutnosti estrogena. Osim toga, otkrili su da je blokiranjem mehanizama za sintezu metabolita kolesterola moguće usporiti proliferaciju tumorskih stanica za 30-50%.
Kako bi ispitali kliničku značajnost dobivenih rezultata, u istraživanje su uključili tri kohortne skupine s gotovo 900 ispitanica koje su liječene inhibitorima aromataze ili tamoksifenom. Uočili su da je u pacijentica sa slabijim odgovorom na antihormonsku terapiju prisutna prekomjerna aktivacija određenih gena uključenih u biosintezu kolesterola. U pacijentica na terapiji tamoksifenom povećana ekspresija određenih gena za enzime uključene u biosintetske putove kolesterola imala je značajan utjecaj na povećanje rizika od recidiva čak i 10 godina kasnije.
Dobiveni podatci upućuju na važnost biosinteze kolesterola u progresiji raka dojke i razjašnjuju povezanost s debljinom kao markerom za povećani rizik od razvoja raka dojke te povezanost sa slabim odgovorom na terapiju inhibitorima aromataze.
Iako dosadašnjim epidemiološkim ispitivanjima nije pronađena povezanost između uporabe statina i smanjenja incidencije raka dojke, autori poručuju da rezultati ovog istraživanja govore u prilog uporabi statina u pacijentica s rakom dojke s ciljem povećanja odgovora na terapiju i poboljšanja prognoze. Testiranje tumora na 25-hidroksikolesterol ili enzime koji omogućuju njegovo stvaranje, moglo bi biti korisno u predviđanju razvoja rezistencije tumorskih stanica u određenog bolesnika.