Mogu li intervencije koje su istovremeno usmjerene na više domena kao što su stil života, ponašanje i utjecaj na čimbenike rizika poboljšati kogniciju ili odgoditi kognitivni pad?

Za ovu pilot studiju, istraživači su identificirali 172 starije odrasle osobe (dobni raspon, 70 – 89 godina) bez demencije, ali s ≥ 2 čimbenika rizika za demenciju kao npr. tjelesna neaktivnost, nekontrolirana hipertenzija, loš san, uzimanje lijekova koji mogu utjecati na kogniciju, simptomi depresije, nekontrolirana dijabetes, socijalna izolacija ili trenutno pušenje.

Stariji odabrani ispitanici su randomizirani u intervencijsku skupinu koja je postavila personalizirane ciljeve smanjenja rizika uz zdravstveno savjetovanje i posjet medicinske sestre svakih 4 do 6 tjedana, ili u kontrolnu skupinu koja je samo poštom primala edukativne materijale.

Nakon 2 godine praćenja, obje su se skupine poboljšale kad se promatraju kompozitni kognitivni rezultati. Međutim, poboljšanje je bilo statistički značajnije u intervencijskoj skupini u odnosu na kontrolnu skupinu; promjene u kompozitnom rezultatu faktora rizika također su bili bolji u intervencijskoj skupini. Promjene u kvalitete života nisu se značajno razlikovale između promatranih skupina.

Sami istraživači su opisali poboljšanja kao umjerena. Zapravo je teško protumačiti  kliničku važnost učinka jer se rezultati prikazuju kao promjene u z-rezultatima (statistička mjera standardnih devijacija), bez lako razumljive kliničke korelacije. Unatoč tome, temeljna ideja - da se kognicija može poboljšati ako se razumno utječe na način života starijih osoba, mogla bi pomoći kliničarima u savjetovanju pacijenata koji su zabrinuti zbog kognitivnog popuštanja.